Obavijest

Collapse
No announcement yet.

Zlocini nad Bosnjacima

Collapse
X
  • Filter
  • Vrijeme
  • Show
Clear All
new posts

  • Zlocini nad Bosnjacima

    U proteklom odbrambeno-oslobodilackom ratu bilo je mnogo zlocina nad Bosnjacima.Godisnjice nas vrate u taj period i podsjete nas na tragizam naseg naroda.Ovu temu sam odlucio otvoriti,posto nisam znao gdje da postavim tekst o tuzlanskoj kapiji.Svaki tekst se moze postaviti ovde,iz prostog razloga da se ne zaboravi,da nas podsjeti,i svojim aktivnim ucescem,komentarima,postavljanjem videa,tekstova dajemo svoj doprinos u ocuvanju KULTURE PAMCENJA,koja nam je jedna od bitnih karakteristika bosnjacko nacionalnog interesa.I drugi razlog je radi sirenja ISTINE.Stalni clanovi foruma ce citati,i naravno mozda prepricati svojim porodicima,prijateljima itd.itd.Tako isto ce uraditi i oni koji citaju komentare na forumu,a nisu clanovi.Nadam se da ce ovo biti nas mali doprinos sirenju ISTINE i njegovanja KULTURE PAMCENJA.

    I na kraju da citiram Aliju Izetbegovica:''Bosna je mala zemlja,ali ima pravo na istinu.''




    Burek blog arhiva: KAPIJA PAMTI - TUZLA 25.MAJ 1995 G.

    Bilo je oko 20 sati i 35 minuta 25 maja 1995 g. Jos sam sjedio kuci na Brcanskoj Malti u Tuzli, gledao tv i svako malo odugovlacio da krenem. Hocu-necu!
    Hajd’ jos pet minuta, rano je, vidi nije se ni smrklo kako treba - govorio sam sebi. Vec je bilo proslo 21 sat kada sam napokon obucen krenuo ka izlaznim vratima. Upravo tada na lokalnoj TV Tuzla pojavio se 'telop' Specijalni program ili Vanredne vijesti, tako nesto. Tada cemo cuti da je deset minuta prije toga na Kapiji, od cetnicke granate s Ozrena, ubijen 71 Tuzlak. Taj sok i uzas ‘tuzlanskog Dana mladosti’ i danas me jednako ‘presijece’ kad se prisjetim najstrasnijeg dana novije historije Tuzle. Prosjecna starost tih mladica i djevojaka nije bila veca od 21 g. a samo 10-15 minuta me dijelilo da budem zajedno s njima jer - gdje ces izaci u Tuzli a da ne odes ‘vopra’ na Kapiju. I bio sam tu skoro svaku noc u isto vrijeme ali eto tu, 25 majsku noc, nesto me zadrzalo u kuci. Koliko znam zlocin u Tuzli najveca je smrt ‘u jednom trenu’u Bosni i Hercegovini tokom agresije. Najbliza joj je cesto zaboravljen zlocin u Srebrenici, ne nakon pada tog grada u ruke srpskih zlocinaca nego nesto prije, na fudbalskom igralistu gdje je jedna granata ubila 67 Srebrenicana.
    Nikad necu zaboraviti taj muk i trenutak kada je zanijemio grad. Znam da sam sutradan poranio i bio medju prvima na Kapiji i svjedocio zastrasujucu sliku: na prostoru ogradjen policijskom trakom – jos je cucala smrt. Iako su ubijeni i ranjeni vec bili na tuzlanskoj Klinici dijelovi ljudskog tijela jos su bili zalijepljeni, bukvalno zalijepljeni na okolne zgrade, na krovovima je bilo ljudskih stopala, otkinutih nogu…Nikad necu zaboraviti sliku na prosekuturi Klinike u Tuzli kada sam hodao medju vise od 60 lijepih i mladih lica ugaslog pogleda. Granata je pala tacno na mjesto gdje se svaku noc okupljalo bar 500 momaka i djevojaka. Osim 71 poginulih zabiljezeno je preko 200 tesko i lakse ranjenih Tuzlaka.
    Ovdje se ne zivi samo da bi se zivjelo,
    Ovdje se ne zivi samo da bi se umrlo
    Ovdje se i umire da bi se zivjelo
    Ovi stihovi Maka Dizdara i danas stoje na spomen-obiljezju Kapija, u centru starog dijela grada, kao vjecno podsjecanje na zlocin i mladost cija je radost zgasla u jednom trenu.
    Sjecam se price pokojnog Branislava Pere Stumpfa, bivseg muzickog urednika Radio Tuzla. Njegova se kci negdje u 20 i 50 minuta nasla s momkom, negdje kod danasnjeg Burger Kinga u bivsoj ‘zgradi Suda’ kako su je stari Tuzlaci zvali, nekih pet minuta pjeske od Kapije. Momak bio vrlo nepristojan i maliciozan, pricao nam je pokojni Pero.
    Je l’to majke ti ‘maja’ na tebi od tate Pere?-kazao je podrugljivo i bezobrazno.
    Sram te bilo, kazala je, okrenula se djevojka i u placu otrcala kuci. Prezivjela je zbog ‘tatine maje’. Momak je produzio prema Kapiji i bio tesko ranjen.Slicnih je prica na desetine, mozda i stotine, jer je grad u to vrijeme bio prepun setaca sto su dobro znali zlotvori iza haubica s Ozrena.Treba li uopce govoriti da su ozrenski velikosrpski ‘izvodjaci radova’ osim bosnjacke djece ubili i desetak tuzlanskih Srba, Hrvata, djece iz mjesovitih brakova, da je medju ubijenim i ranjenim bilo studenata iz Gradacca, Gracanice, Srebrenice, Kalesije..
    Tuzli, gradu koja se istinski, i tokom najteze agresije na BiH, vlastitim primjerom nametala kao jedini spasonosni model opstanka multietnicke zemlje, bilo je planirano ubistvo 25 maja 1995 g. No, grad je prezivio i odbranio vrijednosti za koje ‘se i umire da bi se zivjelo’.
    Kapija, Tuzla i Bosna i Hercegovina – pamti!
    Neka je rahmet i mir dusama svih poginulih.

    Preuzeto:http://burek.blogger.ba/
    Skini obuću kad prelaziš Koranu, Unu ,Savu i Drinu; operi noge u rijekama; Bosna je ćilimom zastrta.- NEDŽAD IBRIŠIMOVIĆ

  • #2
    Obilježena 19. godišnjica od masakra na Ferhadiji

    Objavljeno 27.5.2011 u 14:43

    Brojne delegacije i građani Sarajeva obišli su danas mjesto masakra u ulici Ferhadija u znak sjećanja na 26 poginulih Sarajlija.

    Polaganjem cvijeća, učenjem fatihe i minutom šutnje odata je počast stradalima 27. maja 1992. godine kada je čekajući u redu za hl*** teže i lakše ranjeno još 108 sugrađana.

    "Okupili smo se na mjestu strašnog zločina koji se dogodio prije 19 godina da se sjetimo mrtvih i da opomenemo žive, jer zaborav je veliki grijeh, zaborav je saučesništvo u zločinu", kazala je predsjedavajuća Skupštine Kantona Sarajevo (KS) Mirjana Malić, prisjećajući se nevinih civilnih žrtava.

    Predsjedavajuća Malić, koja je predvodila delegaciju KS-a, pozvala je na istrajavanje na istini i zagovaranje civilizacijskih vrijednosti - slobode i jednakosti.

    "Kao civilizirani ljudi, a mi smo u najvećim iskušenjima rata i agresije na našu zemlju pokazali da to jesmo, pamtimo naše žrtve i tražimo pravdu", kazala je predsjedavajuća Skupštine KS-a.

    Podsjetila je da je to potrebno posebno danas nakon vijesti da je najtraženiji ratni zločinac u historiji Evrope poslije Drugog svjetskog rata konačno došao pred lice pravde.

    Osim delegacije KS-a, na mjestu masakra u Ferhadiji cvijeće su položile i počast odale delegacije Grada Sarajeva, općine Stari Grad, Unije civilnih žrtava rata, Udruženja roditelja ubijene djece, te porodice žrtava.

    Od agresorske granate 27. maja 1992. godine poginuli su: Nedžad Abdija, Ismet Ašćerić, Ruždija Bektešević, Snježana Biloš, Predrag Bogdanović, Vladimir Bogunović, Vasva Čengić, Gordana Ćeklić, Mirsad Fazlagić, Emina Karamustafić, Mediha Omerović, Bahrija Pilav, Mila Ruždić, Mile Ružić, Abdulah Sarajlić, Sulejman Sarajlić, Hatidža Salić, Galib Sinotić, Sreten Stamenović, Srećko Šiklić, Božica Trajeri-Pataki, Vlatko Tanacković, SrećkoTanasković, Tamara Vejzagić-Kostić, Jusuf Vladović i Izudin Zukić.
    Skini obuću kad prelaziš Koranu, Unu ,Savu i Drinu; operi noge u rijekama; Bosna je ćilimom zastrta.- NEDŽAD IBRIŠIMOVIĆ

    Comment


    • #3
      Zločin u Biljanima: Stravičan pokolj u jednom danu opustošio selo

      Današnjim obilaskom masovnih grobnica i šehidskih mezarja, počinje i komemoracija najvećeg zločina na prostoru Unsko - sanskog kantona koji se odigrao u selu Biljani, općina Ključ, gdje je u jednom danu ubijeno 250 civila, ljudi, žena i djece. Selo Biljani je zbog toga gotovo opustošeno od ljudi, u centralnom dijelu naselja nalazi se šehidsko mezarje sa 250 nišana, od kojih mnogi pripadaju djeci, pa čak i bebama. Kada su nakon oslobodilačkog pohoda Petog korpusa otvarane masovne grobnice na Laništu, općina Ključ, među stotinama tijela bilo je i tijelo 4-mjesečne bebe Amile Džaferagić koja je umrla stežući flašicu za mlijeko, u zagrljaju ubijene majke. Zločin se desio 1992. godine, na samom početku rata, kada je srpska vlast proglasila autonomnu pokrajinu i krenula u etničko čišćenje, piše San.

      - Zločin u Biljanima nam jasno pokazuje kakva je subina bila namjenjena svima nama. Na međunarodnom sudu u Hagu je ustanovljeno da je u Srebrenici počinjen genocid, ali u ime pravde treba otvoriti i ovakve slučajeve poput zločina u Biljanima, pa će se jasno vidjeti da je agresor počinio genocid, i potpuna istrebljenja mnogih sela u BiH- kazao nam je premijer unsko-sanskog kantona Šemsudin Dedić.Ovaj kanton, također, ima najviše masovnih grobnica u BiH.

      - U Krajini smo se nagledali najužasnijih prizora, to je bio poligon zločinačkih umova, gdje su ljudi bez trunke samilosti ubijani i bacani u brojne otvore u zemlji, jame i bezdane, za koje su mještani cijeli život znali, a onda došli na ideju da ih napune sa svojim komšijama Bošnjacima- ispričao nam je Jasmin Odobašić, koji je vodio eshumacije iz masovnih grobnica Lanište 1, Crvena zemlja i Lanište 2.

      Ogroman zločin

      Centralno obilježavanje stradanja mještana Biljani i Sanice, svake godine padne u sjenu, jer se dešava neposredno pred obilježavanje još strašnijeg i masovnijeg zločina u Srebrenici, ali premijer Unsko - sanskog kantona Šemsudin Dedić ističe da su oba ova zločina ogromna po svojoj stravičnosti, te da» i pokolj u Biljanima treba nazvati pravim imenom - genocid».

      Među ubijenim Bošnjacima iz ključkog sela je i Nijemac Vinč Horst. Prema izjavama preživjelih mještana četnici su Horstu ponudili da iziđe iz kolone koja je vođena na streljanje pred mjesnu osnovnu školu.Horst je to odbio rekavši da ni on nije ništa bolji od ovih ljudi. Zatim je ubijen sa ostalima i bačen u masovnu grobnicu. Slučaj njegovog ubistva, i masovnog streljanja ostalih mještana, jasno ukazuje na namjeru da se u ovom selu pobije sve živo.
      ”Rat protiv Srba nije više samo vojni sukob. To je bitka između dobra i zla, između civilizacije i varvarstva„.

      (Tony Blair, britanski premijer)

      Comment


      • #4
        Lokalno pravosuđe: Potvrđena optužnica za zločin u Petrovcu

        Kantonalni sud u Bihaću potvrdio je optužnicu protiv Miroslava Grbića, optuživši ga za ratni zločin počinjen protiv civilnog stanovništva na području općine Bosanski Petrovac. Prema optužnici, Grbić je, kao pripadnik Petrovačke čete koja je djelovala u sastavu Vojske Republike Srpske (VRS), 22. septembra 1992. godine pucao u pravcu Fadila Bolića, nanijevši mu teške tjelesne povrede.

        Tušilaštvo Unsko-sanskog kantona (USK) smatra da je Grbić, u vojnoj uniformi i naoružan puškom, zajedno s još jednim vojnikom došao do kuće Faika Bolića u naselju Gaj (općina Bosanski Petrovac) i prijetećim glasom vikao da izađu iz kuće.

        “Kada su, bojeći se za vlastiti život, Fadil Bolić i Fadil Hukić iskočili kroz prozor pokušavajući pobjeći, optuženi je ispalio jedan metak iz automatske puške i pogodio Bolića u gornji predio desne slabinske regije, nanijevši mu zastrelnu ranu i oštećenje na tom dijelu kože, potkožnog i mišićnog tkiva”, kazao je Jasmin Mesić, tužilac u Tužilaštvu USK-a.

        Mesić je istaknuo da je tokom istrage optuženi Grbić priznao počinjenje djela i izrazio kajanje.

        Optuženi Miroslav Grbić se brani sa slobode.

        Prema zakonu, u narednih 15 dana optuženi bi se trebao izjasniti o krivici.
        ”Rat protiv Srba nije više samo vojni sukob. To je bitka između dobra i zla, između civilizacije i varvarstva„.

        (Tony Blair, britanski premijer)

        Comment


        • #5
          Potvrđena optužnica protiv Klepića za ratni zločin u Sanskom Mostu

          Kantonalni sud u Bihaću potvrdio je optužnicu protiv Radovana Klepića, koji se tereti za ubistvo jednog civila u općini Sanski Most počinjeno 1992. godine.

          Tužilaštvo Unsko-sanskog kantona (USK) tereti Klepića, nekadašnjeg pripadnika rezervnog sastava Stanice javne bezbjednosti (SJB) Sanski Most, da je 8. novembra 1992. godine, skupa s nepoznatim vojnikom, “tukao rukama i kundakom puške” Jusu Krupića u prostorijama policijskog punkta u zgradi “Sanakeram” u Donjem Kamengradu (općina Sanski Most).

          Prema navodima optužnice, Klepić je oštećenog Krupića, zajedno s još dvije osobe, odvezao pred porušenu džamiju u Donjem Kamengradu, gdje mu je, u garaži pored džamije, pucao u predjelu glave, nanijevši mu povrede od kojih je preminuo na licu mjesta.

          Pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) uhapsili su Radovana Klepića 28. aprila 2011. godine, od kada se nalazi u pritvoru.

          Uz podignutu optužnicu, Tužilaštvo USK-a je Sudu predložilo da Klepiću produži pritvor, o čemu će Sud naknadno odlučiti.
          ”Rat protiv Srba nije više samo vojni sukob. To je bitka između dobra i zla, između civilizacije i varvarstva„.

          (Tony Blair, britanski premijer)

          Comment


          • #6
            Lazaru Ristiću i Predragu Deviću ukupno 32 godine zatvora

            Kantonalni sud u Bihaću proglasio je krivima Lazara Ristića i Predraga Devića za zločin počinjen u Sanskom Mostu i osudio ih na ukupno 32 godine zatvora.
            Presudom Suda u Bihaću, Ristiću je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 20 godina, dok je Dević osuđen na 12 godina zatvora zbog ubistva 15 civila bošnjačke nacionalnosti u oktobru 1995. u Sanskom Mostu.

            Prema obrazloženju presude, tokom postupka je dokazano, a posebno materijalnim dokazima, da je 10. oktobra 1995. godine ubijeno 15 muškaraca bošnjačke nacionalnosti koji su se u pratnji pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS) vraćali s radne obaveze.

            “Konjska kola u kojima su bili ubijeni muškarci presreli su optuženi Ristić, Dević i Predrag Arsenić, o čemu su svjedočili ključni svjedoci, vojnici VRS-a, koji su bili u njihovoj pratnji. Izjave su bile jasne i decidne. Svjedoci su na suđenju identifikovali optužene kao osobe koje su od njih nasilu odvele grupu bošnjačkih civila”
            , kazala je Edina Arnautović, predsjedavajuća Sudskog vijeća.

            Arnautović je istakla da je značajna i izjava Petra Arsenića, koji je priznao krivicu i iskazao kajanje za počinjeno djelo. Arsenić je nakon sklapanja sporazuma s Tužilaštvom Unsko-sanskog kantona (USK), osuđen na 10 godina zatvora.

            Vijeće Suda u Bihaću ima stav da je Arsenić detaljno opisao događaj i način na koji je skupa s Ristićem i Devićem počinio krivično djelo.

            U izrečenu kaznu zatvora za prvooptuženog Lazara Ristića uračunata je i ranija kazna Suda u Bihaću za ubistva dviju žena bošnjačke nacionalnosti počinjena 1992. godine u Sanskom Mostu.

            Ristiću i Deviću je ovom presudom produžen pritvor, u kojem se nalaze od maja 2010. godine.

            Na ovu presudu postoji mogućnost žalbe, prenosi BIRN Justice Report.
            ”Rat protiv Srba nije više samo vojni sukob. To je bitka između dobra i zla, između civilizacije i varvarstva„.

            (Tony Blair, britanski premijer)

            Comment


            • #7
              Za one cija se savjest jos nije probudila.

              ISPOVIJEST Suprug Alija poginuo u Srebrenici, sin Admir na Kapiji, a Azmira strijeljali "Škorpioni"



              Dva puta dnevno Nura sebi daje injekcije inzulina
              - Od smrti je samo život teži. Kad se smrt u život uvuče pa te godinama jede i svana i iznutra, ne da ti da se smiriš ni po danu ni po noći, testera ti dio po dio tijela, pamet, vid očinji, ne znaš više šta sa života da radiš. Svako jutro kad ustanem, opipam ove svoje natruhle ruke i lice, dam sebi dozu inzulina pa, onako, sama pitam, pa zar si još, Nuro, živa. A, živa. Hodam. Valjda mi tako zapisano. Sve mislim, još ovaj slučaj i nema više. Dosta je, pa iako je smrt, zar bar malo milosti nema. Još 1993. godine poginuo mi muž Alija na kućnim vratima u Srebrenici. Sina Admira raznijela granata na Kapiji. Azmira mi strijeljali "Škorpioni" kod Trnova. Prošle godine umrije mi i kćerka Magbula. Da Bog da se mojim imenom niko više na svijetu ne zvao.

              U srijedu, 25. maja, Nura Alispahić iz Srebrenice na Aleju mladosti u Tuzli stigla je iza 11 sati... Sva u znoju, strepi joj, veli, svaki damar, dok polako korača stepenicama prema mezarju u kom je ukopan i njen sin Admir. U naramku svježe kupljeno cvijeće. Nije spavala cijelu noć, veli, mislila kako će, da joj ne pozlije od tuge, a sama.

              Cvijet na mezaru

              - Bili smo još u Srebrenici. Javljaju preko radija da su u Tuzli poginula mnoga djeca. Tuga, ali i ne pomišljam da je među njima i moj Admir. Poslali ga mi uoči rata u Tuzlu, hajde, velimo neka se bar neko od nas spasi od onog srebreničkog jada. Bože, Bože! Dolaze mi komšije u kuću, tih dana, pričaju, svako malo neko na vrata. Krili od mene. Jedan dan pojavi se doktorica Branka, idu s njom i neki rođaci mi. Ja, što smo mi nju voljeli. Duša od insana. Kaže, Nuro, slaba si nešto, da ti dam injekciju. Vidim ja da je to ona injekcija za smirenje. Vrisnem, k'o da neko stade nogom na mene. Moj, Admir, sinu mi u glavi. Rekoše da je i on one noći poginuo na Kapiji. Srce, čini mi se, hoće da eksplodira, ali ne može - prisjeća se Nura s bolom.

              Donijela je ona u srijedu još jedan cvijet da posadi na Admirov mezar. Neka cvijeta. U Srebrenici je već druga godina i zbog bolesti ne može tako često ni da dođe.

              - A došla bi majka svaki dan. Poljubim ovu njegovu sliku na nišanu, a ono led ledeni. Da sam ga se barem prije smrti nagledala, a nisam. Da je ostao u Srebrenici, ko zna, možda bi i preživio 1995. godinu. Ko zna - priča Nura.

              Ukop u Potočarima

              Nakon Admirove smrti, ubrzo se, prisjeća se Nura, moralo bježati iz Srebrenice. Ostao joj Azmir, malo manje od 17 godina mu je bilo, priča, kad je sa svojim amidžićem 11. jula krenuo s hiljadama Srebreničana na put prema Tuzli.

              - Spakovala mu komad kukuruznog hl***a, malo šećera i soli i jednu presvlaku. Idi, sine, velim, valjda ćemo se sresti u Tuzli. Plačem ja, gledam za njim kako zamiče ispod kuće. Sutradan ja u Potočarima, hiljade naroda, kad, odjednom, pojavi se moj Azmir. Sine, otkud tebe, pitam, a on se zaleti, zagrli me, izljubi, kaže, nisam te mati bio poljubio pa sam se zato vratio. Još mi na obrazu stoji onaj njegov dah. Bi malo sa mnom i ode prema šumi, da se pridruži koloni - govori naša sagovornica.

              Godinama se nakon pada Srebrenice nadala Nura da će se odnekud pojaviti njen Azmir. Nada je nestala onog dana kad su joj javili da su identificirali njegove posmrtne ostatke i da će na prvoj narednoj dženazi biti ukopan u Potočarima.

              - Bila je to šaka kosti. Pronašli su ih negdje kod Trnova, tako su mi objasnili. Preživjela sam to, ali... Dugo vremena poslije, jednu noć pred ponoć, krenula ja da spavam, kad na vijestima govore da je nešto bilo u Hagu, čujem spiker govori kako će majka prepoznati sina, ne sjećam se više. Okrenem se, na ekranu vidim kako četnici strijeljaju grupu muškaraca i među njima moj Azmir. Gledam, ne vjerujem svojim očima, srce mi stalo, ukočile se vilice, jes' moj Azmir, njemu pucaju u leđa. Pade moje dijete, bos. Ni sedamnaest godina nije imao - prisjeća se Nura.

              Scena strijeljanja

              Scena strijeljanja njenog sina na Godinjskim Barama Nuru progoni svih ovih godina. Kaže, Admira bar nije vidjela kako umire. Skoro da je prestala gledati televiziju, sve je, veli, strah da će opet na nekom kanalu ugledati Azmira kako pogođen pada, a noge mu raskrvavljene. I tu nije kraj.

              - Kćerka Magbula je bila razvedena i živjele smo zajedno u Tuzli. Dvije kćeri su joj bile udate, a dva sina bila su s nama. Ja sam imala invalidninu, ona je, opet, radila po tuđim kućama, tako da smo nekako deverale. Ja odlučila da idem u Srebrenicu, neka Magbule s djecom u Tuzli, velim, vuče me Srebrenica. Jednog dana javiše mi da je Magbula imala moždani udar. Vratim se. Nekoliko dana u bolnici, na aparatima, umrije mi i Magbula. Sinovi joj ostali sa mnom. Dođe im otac iz Novog Pazara i odvede ih. Kako im je, ne znam. Nazovem ih. Kažu da im je otac obeć'o da će ih pustiti da mi dođu za vrijeme raspusta - svoju tešku životnu priču dijeli s nama Nura.

              Kaže, živi zato što je to Bog tako odredio. Doduše, ima još jednu kćerku, u Sarajevu, koja je obilazi kad god može. Inače, nikakvih drugih razloga za život, veli, nema. Dva puta dnevno sebi daje injekcije inzulina. Navrati ponekad i u Tuzlu, ode ljekarima, obiđe mezar svog Admira na Banji, svrati malo "svojim ženama" u udruženje, a onda opet u Srebrenicu. U svoj život, koji je, poručuje, teži i od najteže smrti.

              "Kakvi ste to vi ljudi?!"

              U beogradskoj sudnici na svjedočenju u procesu protiv zloglasnih "Škorpiona" koji su na Godinjskim Barama kod Trnova strijeljali sedmoricu Srebreničana, među kojima i Azmira Alispahića, svjedočila je i Nura Alispahić. U toku svjedočenja okrenula se prema ubicama i upitala ih: "Kakvi ste to vi ljudi, kako ste mogli?!" Izlazeći iz sudnice čuo se samo prigušen jecaj.

              Comment


              • #8
                Porodice ubijenih Zvorničana nezadovoljne brojem identificiranih žrtava


                Na šehidskom mezarju u Gornjoj Kalesiji 1. juna bit će klanjana dženaza i obavljen ukop osam tijela civilnih žrtava stradalih u zločinima počinjenim u Zvorniku 1992. godine.
                Informaciju je danas na pres-konferenciji potvrdio Hakija Smajlović, generalni sekretar Udruženja porodica nestalih, odvedenih i ubijenih Zvorničana, kazavši da će ove godine biti ukopano sedam muških i jedna ženska osoba, od kojih je najstarija žrtva Bajro Karabegović koji je imao 69 godina, a najmlađa osoba je Mirsad Osmić koji je imao 19 godina kada je ubijen.

                Žrtve su identificirane u masovnim grobnicama Kazanbašča, Crni Vrh, Turalići, Seferovići, Šahbegovići i Trnovac.

                Ahmet Grahić, predsjednik Udruženja porodica nestalih, odvedenih i ubijenih Zvorničana, izrazio je nezadovoljstvo što će ove godine biti ukopano samo osam žrtava od 1.533 koje se vode kao nestale, a za još 580 još se traga.

                Okupljanje na mezarju u Memićima planirano je 1. juna u 12 sati, a klanjanje dženaze bit će obavljeno u 13.25. Ovo je 13. kolektivna dženaza na šehidskom mezarju u Gornjoj Kalesiji i do sada je ukopano 645 civilnih žrtava rata iz Zvornika, dok je 176 žrtava ukopano na porodičnim mezarima.
                Skini obuću kad prelaziš Koranu, Unu ,Savu i Drinu; operi noge u rijekama; Bosna je ćilimom zastrta.- NEDŽAD IBRIŠIMOVIĆ

                Comment


                • #9
                  Uhapšen višegradski zločinac Oliver Krsmanović


                  Oliver Krsmanović, jedan od odgovornih za ratne zločine u Višegradu i Sjeverinu, uhapšen je sinoć u Višegradu, potvrdili su danas Feni sudski izvori.
                  Više informacija o hapšenju najavljeno je za poslijepodne.
                  Pripadnici srpske formacije "Osvetnici" su 22. oktobra 1992. godine iz autobusa na liniji Pljevlja - Priboj, tokom prelaska preko teritorije Republike Srpske, u mjestu Mioče, izveli 15 muškaraca i jednu ženu, zbog toga što su muslimani, odveli su ih u Višegrad, gdje su ih u motelu "Vilina vlas" brutalno psihički i fizički zlostavljali i potom ubili na obali Drine.

                  Okružni sud u Beogradu 2005. godine za ratni zločin nad Sjeverincima osudio je na po 20 godina zatvora pripadnike "Osvetnika" Dragutina Dragićevića, i u odsustvu Milana Lukića i Olivera Krsmanovića, dok je Đorđe Šević dobio 15 godina zatvora.

                  Lukić je uhapšen u Argentini i izručen Haškom tribunalu koji ga je optužio za zločine protiv čovječnosti.

                  Obrazlažući tada presudu, predsjedavajuća sudskog vijeća Vinka Beraha-Nikićević istakla je da je nesumnjivo dokazano da su na čelu sa svojim zapovjednikom Lukićem, Krsmanović, Dragutinović i Šević i još petorica nepoznatih pripadnika "Osvetnika", ubili 16 Sjeverinaca automatskim oružjem i noževima, i potom ih bacili u Drinu.
                  Skini obuću kad prelaziš Koranu, Unu ,Savu i Drinu; operi noge u rijekama; Bosna je ćilimom zastrta.- NEDŽAD IBRIŠIMOVIĆ

                  Comment


                  • #10
                    Obilježena godišnjica: 70 civila živi spaljeni u kući u Višegradu


                    VIŠEGRAD -- U Višegradu je obilježena godišnjica zločina počinjenog u Pionirskoj ulici. 14. juna 1992. godine ratni zločinac Milan Lukić i njegovi pomagači spalili su više od 70 civila bošnjačke nacionalnosti, uglavnom žena, djece i staraca.

                    Većina ubijenih bili su mještani sela Koritnik. Živu lomaču preživjelo je osam osoba koji su bili glavni svjedoci u Haškom tribunalu u procesu protiv Milana Lukića, koji je za ovaj, ali i druge zločine osuđen na doživotnu robiju.






                    Republika srpska je nastala na temeljima spaljenih tijela zena,staraca i djece bosnjacke nacionalnosti.
                    Last edited by orbit; 15.06.2011., 09:15.
                    Skini obuću kad prelaziš Koranu, Unu ,Savu i Drinu; operi noge u rijekama; Bosna je ćilimom zastrta.- NEDŽAD IBRIŠIMOVIĆ

                    Comment


                    • #11
                      Sjećanja na krvavi Bajram aprila 1992. u Bijeljini


                      Na Bajram, aprila 1992. godine, jedinice Željka Ražnatovića Arkana ušle su u Bijeljinu, nakon čega je počeo masakr nad nedužnim nesrpskim stanovništvom. Iako bijeljinske vlasti navode da je u prva četiri dana aprila 1992. ubijeno 45 Bošnjaka, ta brojka je mnogo veća. Bio je to krvavi Bajram.
                      http://www.klix.ba/vijesti/bih/sjeca...jini/140401032




                      Početak temelja genocidne tvorevine.
                      "Lahko je biti čovjek, teško je biti insan"

                      Comment


                      • #12
                        Bijeljini se spremao brodski/sijekovački scenario. Spriječen je. Zločine je ovaj put počinila druga vojska. Neko je očigledno mislio da će Srbi baš kao 1941. sjedit, gledat i dželata mirno čekat.
                        ... so good in waterpolo.

                        Comment


                        • #13
                          Originally posted by fjall_raven View Post
                          Bijeljini se spremao brodski/sijekovački scenario. Spriječen je. Zločine je ovaj put počinila druga vojska. Neko je očigledno mislio da će Srbi baš kao 1941. sjedit, gledat i dželata mirno čekat.
                          I tako napraviše tvorevinu zasnovanu na zločinu...(srpsku verziju NDH; drugo vrijeme, nešto manji broj žrtava, a ista mržnja, isti stil, isto kasapljenje, isto čišćenje teritorija da Srbija, kao nekad ND Hrvatska, bude što veća i što više etnički čišća)
                          Plivadon (07.02.2017.): "Zašto u Zebama nije bilo Srba i Hrvata"?

                          Comment


                          • #14
                            Originally posted by fjall_raven View Post
                            Bijeljini se spremao brodski/sijekovački scenario. Spriječen je. Zločine je ovaj put počinila druga vojska. Neko je očigledno mislio da će Srbi baš kao 1941. sjedit, gledat i dželata mirno čekat.
                            prekoračenje nužne odbrane????

                            Comment


                            • #15
                              Originally posted by đizlija View Post
                              prekoračenje nužne odbrane????

                              Po nacistickom receptu.
                              Skini obuću kad prelaziš Koranu, Unu ,Savu i Drinu; operi noge u rijekama; Bosna je ćilimom zastrta.- NEDŽAD IBRIŠIMOVIĆ

                              Comment

                              Working...
                              X