Obavijest

Collapse
No announcement yet.

Sukobi u Siriji

Collapse
Istaknuta tema
X
X
  • Filter
  • Vrijeme
  • Show
Clear All
new posts

  • Sukobi u Siriji

    Sadam Husein je ratovao protiv Irana za račun Amerike i uz svesrdnu pomoć Amerike u naoružavanju. Od Amerike je i dobio bojne otrove koje je upotrebljavao u kampanji protiv Kurda.
    Naravno, zato i kažem da je bio idiot, i da Andja o njemu treba snimiti film.
    Sadam je američka kreacija isto kao i Bin Laden.
    Sadam i Bin Laden su muslimanska kreacija. Muslimanski svijet ih je kreirao, a američka poltika je nabačenu loptu samo pospremila u gol.

    Bez pomoći Amerike Sadam ne bi mogao ni mrdnuti ni prdnuti.
    Bez pomoći iračkog javnog mnijenja i miliona drugih arapa sunita, Sadam ne bi bio što jeste. Bin Ladena je stvorilo saudijsko društvo, saudijski građani su najodgovorniji za pojavu Bin Ladena i drugih Bin Ladena.
    Medjutim, to je manje važno u cijeloj priči koju ja i ti pričamo: bitno je šta je donijela američka intervencija koju ti zagovaraš.
    Američku intervenciju ne zagovaram, a ista nije ništa donijela jer Amerika nije intervenisala u Siriji. Uporno ponavljaš da zagovaram američku intervenciju, iako to niti Andja niti sam ja na bilo kojem mjestu spomenuo. Govorim o intervenciji međunarodne zajednice, a ne samo i isključivo američke vojske. Konkretno za intervenciju u Siriji je najglasniji sirijski narod, muslimanski svijet ili muslimanske zemlje. Ne američke intervencije, već međunarodne. Od 15.03.2011. pa do 23.02.2012. tj u ovih 345 dana u Siriji je poginulo 8938 Sirijaca. http://syrianshuhada.com/
    Svi koji su poznavali prilike u Siriji odmah su upozoravali da se Beshar neće povući i da Siriji predstoji težak i neizvjestan period u kojem će izginuti hiljade Sirijaca. Kina i Rusija, i Iran od marta prošle godine pa do dan danas blokiraju svaku intervenciju ili ozbiljnije sankcije za čovjeka ili porodicu koja tradiciju genocida brižljivo baštini već 4 decenije. Stale su u odbranu sirijskog režima, a rezultat te njihove politike je skoro 9000 ubijenih Sirijaca. Zašto Rusija i Kina ne stanu na stranu naroda i ne kažu Besharu gospodine raspiši izbore, pa ako te narod izabere onda smo uz tebe. Zar to nije demokratski? Zar to nije najpravednije riješenje? Čitava međunarodna zajednica je posmatrala pad Gadafija, Beshar zbog svoje tvrdoglavosti nije nikakvu pouku izvukao iz toga. Šta on radi, oslanja se na rusku, kinesku, i iransku pomoć, umjesto da raspiše izbore, da pošalje poruku da se razlikuje i od Gadafija i od Mubareka, i od Ben Alija, pa u očima cijelog svijeta bi bio lider, pobrao bi simpatije i od najljučih neprijatelja. Nije to uradio iz prostog razloga što je navikao na diktaturu, što mu njegov ponos ne dozvoljava, dakle, dobiva osip i od same pomisli da bi jednog dana predsjedničku stolicu mogao prepustiti nekom anonimusu.

    Dakle, imaš:

    1. UN ili izvještaje UN-a o naredbama sirijske vojske da se puca na nenaoružane sirijske civile.
    2. Cijeli islamski i muslimanmski svijet izuzev Irana i par njegovih država satelita, koji je od prvog dana čvrsto i nedvosmisleno stao na stranu sirijskog naroda a protiv zločinca Beshara.
    3. 90 % sirijskog naroda u Besharu vidi samo jedan obični ljudski izrod kojem je davno prošao rok trajanja.
    4. Većina međunarodne javnosti je osudila sirijski režim
    5. Iskustvo Libije, Egipta, Tunisa, pa i Jemena i Maroka, gdje su pali sistemi koji su decenijama vedrili i oblačili u tim državama.

    Sve navedene stvari sirijski režim zbog svoje oholosti, ponosa, a u stvari radi se o jednoj ogromnoj ljudskoj gluposti i idiotluku, dakle, sve navedene stvari sirijski režim zna i ima u vidu. Šta on radi? Izlazi u javnost sa teorijom svjetske zavjere protiv Sirije???

    Dakle, od sistema niko nije tražio da preda vlast nekoj drugoj stranci, nekoj drugoj grupaciji, nekim pobunjenicima. Pogledaj zahtjeve sirijskog naroda od marta prošle godine. Niko nije tražio odlazak Beshara, zapravo niko ga nije ni spominjao. Stotine hiljada ljudi je izašlo na ulice govoreči ''ša'b juridu islahu nizam'' ili ''Narod želi promjene''. Mogao je kao i Gadafi, rahat da raspiše prve slobodne izbore, pa šta bude. Na žalost, glava diktatora je vjerovatno najtvrđi materijal koji na zemlji postoji. Klika oko porodice Al Asad je toliko ogrezla u vlasti, i da sama pomisao da bi mogli jednog dana ostati bez privilegija u društvu ih izluđuje do te mjere, da neće prezati ni od najluđih stvari, samo ne bi li zaustavili talas promjena. Ko je pratio dešavanja od samog početka, sjeća se sirijskog gradića Der'e i onog malog dječaka Hamze koji je mučen, na čijem tijelu je bilo nekoliko prostrijelnih rana. Zatim snimke onog jadnika kojeg uz laganu muziku sirijski policajci plaše strujnim kablom. Zatim snajperom po demonstrantima, racije po kućama, odvođenja na ispitivanja, već u prvim mjesecima se spominjala cifra od 4000 zatvorenih Sirijaca. Tek poslije kada je režim pokazao zube, i počeo sa ubijanjem demonstranata, i narod je reagovao tako što je otvorenoina ulicama tražio odlazak diktatora.

    A ona je donijela, računajući prvi i drugi zaljevski rat, 200.000 iračana ubijenih od strane Amerikanaca. E sad, stavi ti sebi na vagu:
    Amerikanci naoružaju ludaka kao što je Sadam što je ovome omogućilo da pobije 200.000 Iračana.
    Nakon toga Amerikanci interveniraju dva puta ubijajući još 200.000 Iračana
    I po tvom shvatanju, bilo dobro što su Amerikanci Iračanima uradili? I taj isti recept treba po tvom i Andjinom shvatanju primjeniti i u Siriji? I ti to nazivaš "plemenitim ciljem"?
    Za Sadama, Bin Ladena, i ostale bjelosvjetske nitkoviće najveću odgovornost snosi muslimanski svijet, muslimanska javnost, muslimanski narodi. Što bi Američki građanin više snosio odgovornost za pojavu jednog Bin Ladena od jednog stanovnika u Rijadu kojeg ništa živo ne zanima, i koji je svojim načinom života proizveo Bin Ladena i stotine drugih Bin Ladena. Za Sadama isto tako. Za budalom i dan danas pristojan dio arapske javnosti od Maroka pa do Jemena žali. Smiješno je i spominjati američku odgovornost za ono što on radi, kad je idiot bio od početka do kraja. I dan danas ima svesrednu podršku velikog broja Iračana. U Iraku je Amerika intervenisala ne zbog nasilja već zbog izmišljenog i nikad pronađenog nuklearnog oružja. Andjin poziv je poziv UN-u a u tom tijelu se nalaze i muslimanske zemlje. Niko ne traži pomoć od Amerike. Andja ni na jednom mjestu nije rekla Amerika gdje god je intervenisala trava je narasla, ili ljudi zagovarajte američku intervenciju.Žena poziva na prestanak nasilja, na pravovremenu intervenciju ne Amerike, već međunarodne zajednice, i to je to.

    Da vidim razumijem li ja tebe dobro: u Hami dakle nitko nije bio naoružan, nitko iz Hame nije pucao i sirijska vojska je prva otvorila vatru na nenaoružano stanovništvo Hame ?
    Da, upravo tako. Hama se smatra najvećim masakrom zločinačkog Al Asadovog režima nad tadašnjim stanovništvom čiji je najveći grijeh bio što su simpatisali Muslimansku braću, čije je pripadništvo toj političkoj grupaciji diktatorski Al Asadov režim kažnjavao smrtnom kaznom. Počeo je 02.02. 1982. i trajao 27 dana. Grad Hama arapski حماة zločinački sirijski rfežim je tada ga prvo držao u okruženju i konstantno granatirao sa tenkovima, minobacačima, i bombardovanjem iz zraka, a nakon toga vojska je zauzela grad i izvršila masakr u njemu. Procjene se kreču od 10-40 hiljada žrtava. Vojni zapovjednik pod čijom komandom su zločini počinjeni je bio pukovnik Rif'at Al Asad, mlađi brat tadašnjeg sirijskog predsjednika Hafiza Al Asada. U masakru su učestvovale kako regularne jedinice sirijske vojske tako i specijalne jedinice. Sukobu je prethodilo političko neslaganje vladajućeg režima sa Muslimanskim bratstvom koje je u to vrijeme bilo najveća opoziciona stranka vladajućem režimu.

    Muslimansku braću je režim tada optužio za nezakonito posjedovanje oružja i podsticanje na nasilje. Muslimansko bratstvo je optuženo da snosi odgovornost za ubistvo grupe studenata koje se desilo u junu 1979. godine u gradu Halepu na sjeveru Sirije. Iako je muslimansko bratstvo negiralo povezanost sa tim događajem, to je bio povod Hafizu Al Asadu da započne široku kampanju protiv te opozicione stranke, a vrhunac svega je izglasavanje zakona 1980. godine broj 49 kojim se kažnjava smrću pripadnost toj stranci. U naletu sirijske vojske Hama je sravnjena sa zemljom. Za one koji imaju stomak za gledati ovakve stvari preporučujem ovaj video:



    Masakr je trajao 27 dana. Grad je napadan sa tenkovima, oklopnim transporterima, avionima, specijalnim borbenim jedinicama. Sirijske nevladine organizacije u izvještajima spominju da je u masakru stradalo 40 000 građana Hame. Kompletne ulice grada su sravnjene sa zemljom. Srušeno je 88 džamija i 3 crkve. Strahujući za svoje živote desetine hiljada građana Hame se nakon sukoba iselilo. Vlast je medijima zabranila pristup tom gradu, a dugo vremena nije bilo nikakve komunikacije sa tim gradom, niti je bilo kome dozvoljeno da ga napusti. Za to vrijeme policija Bas partije, vojska, specijalne jedinice, su vršile racije po gradu, hvatale preživjele pripadnike Muslimanskog bratstva i ubijale ih kao zečeve. Nakon toga sirijski narod nikad nije izašao na ulice da protestuje, sve do 2011. kada su počele demonstracije u brojnim gradovima arapskog svijeta.

    Tačan broj poginulih se vjerovatno nikad neće saznati:

    1. Robert Fisk se obreo u Hami nedugo nakojn masakra. Po njemu broj stradalih u masakru je oko 10 000
    2. Independent piše o 20 000
    3. Tomas Frideman - 38 000
    4. Sirijska organizacija za ljudska prava 30-40 hiljada poginulih. U izvještajima navode da je većina poginulih stradala u masovnim streljanjima, nakon čega su tijela pokopana u masovne grobnice.

    Navode kako je teško znati tačan broj poginulih jer se 10-15 hiljada građana Hame smatra nestalim, za koje se nikad nije saznalo da li se nalaze u vojnim zatvorima ili su poginuli u masakru. Trećina grada Hame je u potpunosti sravnjena sa zemljom. 100 hiljada građana se iselilo iz grada. Staro jezgro grada je također stradalo. Hama se smatra jednim od najstarijih gradova u svijetu. Umjesto istrage o masovnom pokolju stanovništva, mučenjima, i ostalog nasilja u kojem su pobijene cijele porodice, sirijska vlada je nagradila vojne zapovjednike koji su učestvovali u tome masakru.

    A Andja čak snima i film o našem ratovanju za intervenciju kao pripremu za američko bombardovanje sirijskih civila.
    Za tebe su scene silovanja, nasilja od kojeg se srce cijepa, zapravo samo jedno obično ''naše ratovanje''. Andja izgleda za tebe kao i za Vedranu Rudan nije odmakla dalje od silovatelja o kojima je snimila film.

    Ako se stvarno brineš za civile, onda mi je tvoje zalaganje za američku intervenciju pri kojoj će stradati daleko više civila potpuno neshvatljivo.
    Neprestano se služiš neistinama. Tvoj domet na ovoj temi je neprestano ponavljati Oweb-Stoltenberg i američka intervencija.


    Nek svijet okrene malo glavu, pobunjenici padaju za 24 sata.
    Pobunjenika na početku nije ni bilo. Mjesecima su civili gubili živote na ulicama, niko nije spominjao oružani sukob. Pobunjenike je stvorila sirijska vojska, diktatroski režim koji je sebi umislio da može nekažnjeno ubijati. E pa ne može. Ako je Hafiz Al Asad osamdesetih nekažnjeno mogao ubijati, danas to njegov sin ne može. Može, ali pred lice pravde će izači sve i jedan zločinac, a Beshari su dani odbrojani, i pitanje je hoće li ostati na vlasti do kraja ovoga mjeseca.

    Vojno govoreći, pobunjenici ne predstavljaju nekakvu vojnu silu koja bi sa oružjem s kojim raspolaže mogla zaštititi one koje kao navodno štiti.
    Štite sebe, bore se za slobodu, narod ne želi Beshara ubicu i ratnog zločinca. Ne radi se o situaciji gdje pobunjenici mogu birati. Oni su u fazi gdje se brane i gdje ih Besharova vojska napada

    Oružje koje oni imaju služi isključivo jednoj svrsi: da se rat produži što je moguće više kako bi američko bombardovanje sirijskih civila postalo neophodno.
    Niko ne govori o američkoj intervenciji. Andja je govorila o međunarodnoj zajednici. Neprestano se služiš neistinama.

    Ako se ti stvarno brineš o sirijskim civilima, ti bi trebao biti prvi koji bi se trebao zalagati da se pobunjenicima spriječi dotok oružja.
    Previše daješ značaju jednom idiotu. Daleko je on od toga da se podržava na taj način što će se kritikovati pobunjenici. Jedini jezik kojeg on razumije je sila, sve ostalo ide samo njemu na ruku. Radi se o zločinačkom umu, kojem je mjesto u zatvoru, svaka druga opcija je silovanje zdravog razuma.


    Da vidim razumijem li ja tebe dobro: vojska dakle ulazi sa tenkovima u sela gdje niko ni pištolja nema a kamoli puške, i onda valjda postavi tenkove na seoski trg, šta li, i onako iz čista mira okreću onu cijev od tenka od kuće do kuće i ispaljuju granate kako bi oslobodili mirne civile straha od letenja?
    Upravo tako, i još mnogo gore od toga. Specijalnost im je zauzeti dobre pozicije na vrhovima zgrada, i čekati kada poćnu demonstracije ili dženaza, a onda kukavički osuti paljbu po civilima, bez imalo stida i srama, samo zbog toga što im je bolesni Besharov um to naredio.
    Last edited by Nihad; 23.02.2012., 23:51.
    www.leptir.com.ba

  • #2
    Dječak šehid leži pored oca. Dijete je poginulo prije tri dana u mjestu Bab Amr.

    www.leptir.com.ba

    Comment


    • #3
      Šehid Hamza Bekur prije i poslije ranjavanja

      d8add985d8b2d8a9-d8a8d983d988d8b1.jpg

      Na jezivom videu dijete je još uvijek živo. Doktor čiji se glas čuje u pozadini i koji pokazuje na dijete pita je li ovo terorista Beshare



      Dječak je pogođen rasprskavajućim metkom, kojeg su ispalili Al Asadovi poslušnici. Na videu je miran, zbog zadobivenih ozljeda ne može ni plaćom sebi olakšati, donja vilica mu je u potpunosti raznesena. Ranjen je prije nekoliko dana. Isti dan kada je savjet bezbjednosti odlučivao o rezoluciji o Siriji koja nije usvojena jer su Kina i Rusija uložile veto.

      Metak je eksplodirao u sobi gdje se Hamza nalazio. Geleri su pogodili sliku na zidu, vaznu sa cvijećem, i pola Hamzinog lica. Prije nego što je metak eksplodirao zvao je majku da ga zaštiti. Doktori su pokušali zašiti ranu, presaditi dio lica, ali operacija nije uspjela, i podlegao je ranama. Da mu Allah dragi Džennet podari.
      Last edited by Nihad; 24.02.2012., 02:34.
      www.leptir.com.ba

      Comment


      • #4
        Posljednji izvještaj svjetske novinarke i najhrabrije žene na svijetu Marie Colvin. Na videu je dijete koje podleglo ranama jer doktori nisu imali mogućnosti da ga lijeće. Situaciju u Homsu je uporedila sa onom u Srebrenici '95.


        www.leptir.com.ba

        Comment


        • #5
          Tijela koja se vide na videu pripadaju Mari Colvin i drugom novinaru koji je bio sa njom. Čovjek govori kako granatiranje traje i pokazuje gdje je pala granata i poziva svijet i evropsku uniju da reaguju na nasilje u Siriji.

          www.leptir.com.ba

          Comment


          • #6
            Originally posted by Nihad View Post
            Specijalnost im je zauzeti dobre pozicije na vrhovima zgrada, i čekati kada poćnu demonstracije ili dženaza, a onda kukavički osuti paljbu po civilima, bez imalo stida i srama, samo zbog toga što im je bolesni Besharov um to naredio.
            Neće dugo.Ko je god imao tajnu ili pak otvorenu podršku od Rusa,na kraju je završio na smetljištu historije.
            Bošnjaci nemaju neprijatelja - oni imaju sami sebe i što vrijeme više odmiče oni sami sebi postaju sve više nesavladiv neprijatelj i - to je dovoljno za uništenje!

            Comment


            • #7
              Originally posted by Nihad View Post
              Sadam i Bin Laden su muslimanska kreacija. Muslimanski svijet ih je kreirao, a američka poltika je nabačenu loptu samo pospremila u gol.
              Slaba je bilo kakva kreacija sa vojnim ciljevima bez oružja. Slično kao što ni auto bez motora ne služi ničemu. Vojnu silu kreira onaj tko odredjenoj grupaciji daje oružje jer bez oružja bi te grupacije bile kao auto bez motora. A da se ne zafrkavamo: oružje i Sadamu i Bin Ladenu su dali Amerikanci. Bez američkog oružja ne bi bilo ni Sadama ni Bin Ladena.


              Američku intervenciju ne zagovaram, a ista nije ništa donijela jer Amerika nije intervenisala u Siriji. Uporno ponavljaš da zagovaram američku intervenciju, iako to niti Andja niti sam ja na bilo kojem mjestu spomenuo. Govorim o intervenciji međunarodne zajednice, a ne samo i isključivo američke vojske.
              Ti govoriš a i Andja govori o intervenciji američke vojske sa još ponekom članicom NATO-a za šminku. O tome vi govorite jer druge vrste intervencije i nema. Nitko se drugi ne služi intervencijama takve vrste osim Amerike. Princip je jednostavan:
              1. Naoružavaju odredjenu grupaciju, dovoljno za održavanje rata ali nedovoljno da bi ikada mogli predstavljati neku vojnu prijetnju.
              2. Stimuliraju dotičnu grupaciju da stalno produžava rat kako bi palo što više žrtava a istovremeno vrše diplomatski pritisak na zvaničnu vlast kako bi je spriječili da uvede red i mir u zemlji.
              3. Prikazujući žrtve za koje su takodjer suodgovorni jer su davali oružje i podsticali održavanje ratnog stanja, mobiliziraju javno mnijenje kako bi izolirali dotičnu zemlju na medjunarodnom planu.
              4. Ako ovakvo stanje dovoljno dugo potraje, progura se neka rezolucija UN-a kao fol radi zaštite civila.
              5. Na osnovu te rezolucije krene bombardiranje, nitko više ne pita i nikoga ne interesira koliko civila gine od bombardiranja, nikoga više ne zanima koliko civila pobije sponzorirana grupacija. Nema više slika koje ti prikazuješ. Tad vidiš samo sretna lica koja sa zahvalnošću gledaju u nebo.
              6. Uz zračnu podršku Amerike i malo ostalih, sponzorirana grupacija kreće u obračun sa neistomišljenicima. Kreću mučemja, maltretiranja, silovanja i ubijanja...upravo ono protiv čega je intervencija navodno pokrenuta. Ali to je sad samo fusnota onih dosadnih iz Human Right Watch-a i Amnesty International.
              Taj scenarij smo gledali u Libiji i danas gledamo ovu fazu 6. A takav bi scenario ti i Andja rado primjenili i u Siriji. Ono što ja nikad neću razumiti kod takvih kao što ste ti i Andja: čime se vi vodite i zbog čega ste toliko žedni ljudske krvi?

              Konkretno za intervenciju u Siriji je najglasniji sirijski narod, muslimanski svijet ili muslimanske zemlje. Ne američke intervencije, već međunarodne. Od 15.03.2011. pa do 23.02.2012. tj u ovih 345 dana u Siriji je poginulo 8938 Sirijaca. http://syrianshuhada.com/
              Svi koji su poznavali prilike u Siriji odmah su upozoravali da se Beshar neće povući i da Siriji predstoji težak i neizvjestan period u kojem će izginuti hiljade Sirijaca.
              Imaš dvije naoružane grupe u Siriji koje pucaju jedne na druge. A kad se puca, onda se i gine. Grupacija koju je naoružala Amerika dejstvuje po sirijskoj vojsci a onda se čude što sirijska vojska oplete po njima i "traže intervenciju". Zapravo traže zračnu podršku za svoja borbena dejstva. Beshar se neće povući? Pa zašto bi se povukao? Zašto se ne povuče grupa koju su naoružali Amerikanci.

              Kina i Rusija, i Iran od marta prošle godine pa do dan danas blokiraju svaku intervenciju ili ozbiljnije sankcije za čovjeka ili porodicu koja tradiciju genocida brižljivo baštini već 4 decenije. Stale su u odbranu sirijskog režima, a rezultat te njihove politike je skoro 9000 ubijenih Sirijaca. Zašto Rusija i Kina ne stanu na stranu naroda i ne kažu Besharu gospodine raspiši izbore, pa ako te narod izabere onda smo uz tebe. Zar to nije demokratski?
              A zašto onda Amerika ne kaže grupaciji koju je naoružala da odbaci oružje, prekine borbena dejstva i da krene u demokratski dijalog sa Besharom? I to je takodjer demokratski. A to bi prekinulo i eksponencijalni rast cifre ubijenih Sirijaca....mislim, ako je tebi i Andji uopće i stalo do ubijenih Sirijaca... vas dvoje bi izgleda volili da ih pogine što više...


              Zar to nije najpravednije riješenje? Čitava međunarodna zajednica je posmatrala pad Gadafija, Beshar zbog svoje tvrdoglavosti nije nikakvu pouku izvukao iz toga. Šta on radi, oslanja se na rusku, kinesku, i iransku pomoć, umjesto da raspiše izbore, da pošalje poruku da se razlikuje i od Gadafija i od Mubareka, i od Ben Alija, pa u očima cijelog svijeta bi bio lider, pobrao bi simpatije i od najljučih neprijatelja. Nije to uradio iz prostog razloga što je navikao na diktaturu, što mu njegov ponos ne dozvoljava, dakle, dobiva osip i od same pomisli da bi jednog dana predsjedničku stolicu mogao prepustiti nekom anonimusu.
              Jah...

              Beshar naviko na vlast, Amerikanci navikli na bombardovanje onih koji ne mogu da uzvrate...zlo i naopako! Ali zašto tebi američko bombardiranje valja a Beshar ne valja, to nikako ne mogu da skontam

              Dakle, imaš:

              1. UN ili izvještaje UN-a o naredbama sirijske vojske da se puca na nenaoružane sirijske civile.
              2. Cijeli islamski i muslimanmski svijet izuzev Irana i par njegovih država satelita, koji je od prvog dana čvrsto i nedvosmisleno stao na stranu sirijskog naroda a protiv zločinca Beshara.
              3. 90 % sirijskog naroda u Besharu vidi samo jedan obični ljudski izrod kojem je davno prošao rok trajanja.
              4. Većina međunarodne javnosti je osudila sirijski režim
              5. Iskustvo Libije, Egipta, Tunisa, pa i Jemena i Maroka, gdje su pali sistemi koji su decenijama vedrili i oblačili u tim državama.

              Sve navedene stvari sirijski režim zbog svoje oholosti, ponosa, a u stvari radi se o jednoj ogromnoj ljudskoj gluposti i idiotluku, dakle, sve navedene stvari sirijski režim zna i ima u vidu. Šta on radi? Izlazi u javnost sa teorijom svjetske zavjere protiv Sirije???
              Ja ko da gledam 1992. godinu: izborna godina u Americi ko i ova 2012., Bush taman prizno Bosnu i kreće u obračun sa demokratskim kandidatom Klintonom. I oko čega se lomi kampanja? Tko ima veća muda kad je BiH u pitanju! Biračko tijelo ocijenilo Klintona kao većeg mudonju i izabralo ga. Bosna legla ko kec na desetku: gine se, žene se siluju, slike logoraša iza bodljikave žice, civili se streljaju, djeca se bacaju sa balkona... za izbore u Americi dušu dalo! I dan danas se sjećam tog govora Klintona par dana nakon što je zasjeo u Bijeloj kući. Struje nema, negdje se ogrebeš za baterije da čuješ radio, u BiH se ratuje sve u šesnaest, zima stegla a Klinton veli:izvršićemo detaljnu analizu stanja u BiH i našu ćemo politiku prilagoditi rezultatima te analize! I prodje cijela 1993. u njihovoj analizi, hebote! Pa isto kao i sa Sirijom danas, Rusi kao fol zategli. Pa Amerikanci za svaku promjenu par slova neke rezolucije plati Rusiji par milijardi dolara. BiH Klintonu počela i na nos izlaziti i najradije bi je i zaboravio... A Alija podesio svoju strategiju kao da će Klinton intervenirati čim dodje na vlast! Pa gini, pa gini, pa gini pa živi ko stoka...i na kraju 29% BiH!

              Ovo sa Sirijom ti je isto: sad se svi nadmeću u što groznijim slikama iz Sirije. Predsjednički kandidati se već nadmeću u tome dokle su spremni da idu po pitanju Sirije i Irana ali paze da ne pretjeraju da to narod ne bi zapamtio. Pa imaš Stejt Department koji kaže:
              "Mi ne vjerujemo da ima smisla da se podstiče daljnja militarizacija SIrije. Mi samo ne želimo da vidimo da spirala nasilja raste," Victoria Nuland, glasnogovornik Stejt Departmenta"To znači, ako Assad ne popusti pritisku koji ćemo mi da nametnemo, mi ćemo da razmotrimo dadatne mjere," dodala je.Pa imaš republikanskog senatora McCaina, onoga koji je na bivšim izborima popušio od Obame koji veli:"Vrijeme je da se masakr zaustavi.
              "Mi treba da razmotrimo svaku opciju, od davanja utočišta pobunjenicima do slanja oružja onima koji se suprostavljaju Assadu tako da oni mogu da se brane,
              Zvuče li tebi ove izjave poznato? Ja isto kao da slušam američke političare iz 1992. Pa onda imaš novog sparing partnera za Obamu, onog Romnija koji veli:
              "Ako bi nam uspjelo da okrenemo Siriju i Libanon od Irana, onda bismo imali kapaciteta da natjeramo Iran da odustane od nuklearnog oružja,"
              "Kad bismo to postigli, uz oštre sankcije i jasnu poruku da je vojna akcija akcija koja će da bude poduzeta ako oni nastave u smjeru nuklearnog naoružanja, to bi moglo da promjeni pravac svjetske istorije,"

              I onda dodje Andja, snimi film o nama koji se fantastično uklapa u dnevnu politiku Amerike, i šou može da počne

              Dakle, od sistema niko nije tražio da preda vlast nekoj drugoj stranci, nekoj drugoj grupaciji, nekim pobunjenicima. Pogledaj zahtjeve sirijskog naroda od marta prošle godine. Niko nije tražio odlazak Beshara, zapravo niko ga nije ni spominjao. Stotine hiljada ljudi je izašlo na ulice govoreči ''ša'b juridu islahu nizam'' ili ''Narod želi promjene''. Mogao je kao i Gadafi, rahat da raspiše prve slobodne izbore, pa šta bude. Na žalost, glava diktatora je vjerovatno najtvrđi materijal koji na zemlji postoji. Klika oko porodice Al Asad je toliko ogrezla u vlasti, i da sama pomisao da bi mogli jednog dana ostati bez privilegija u društvu ih izluđuje do te mjere, da neće prezati ni od najluđih stvari, samo ne bi li zaustavili talas promjena. Ko je pratio dešavanja od samog početka, sjeća se sirijskog gradića Der'e i onog malog dječaka Hamze koji je mučen, na čijem tijelu je bilo nekoliko prostrijelnih rana. Zatim snimke onog jadnika kojeg uz laganu muziku sirijski policajci plaše strujnim kablom. Zatim snajperom po demonstrantima, racije po kućama, odvođenja na ispitivanja, već u prvim mjesecima se spominjala cifra od 4000 zatvorenih Sirijaca. Tek poslije kada je režim pokazao zube, i počeo sa ubijanjem demonstranata, i narod je reagovao tako što je otvorenoina ulicama tražio odlazak diktatora.
              Da se mi ne zafrkavamo: odredjene grupacije u Siriji su dobile oružje od Amerike i počele pucati po sirijskoj policiji i vojsci. I to je jedini uzrok pogibijama u Siriji. Zbacivanje diktatora ne mora uvijek da bude nasilno. Problem je u tome što Amerikanci vode trku sa vremenom kako bi spriječili Iran da napravi nuklearno oružje. A ironično, Iranci ga prave upravo zbog toga što se boje napada Amerikanaca.


              Za Sadama, Bin Ladena, i ostale bjelosvjetske nitkoviće najveću odgovornost snosi muslimanski svijet, muslimanska javnost, muslimanski narodi. Što bi Američki građanin više snosio odgovornost za pojavu jednog Bin Ladena od jednog stanovnika u Rijadu kojeg ništa živo ne zanima, i koji je svojim načinom života proizveo Bin Ladena i stotine drugih Bin Ladena. Za Sadama isto tako. Za budalom i dan danas pristojan dio arapske javnosti od Maroka pa do Jemena žali. Smiješno je i spominjati američku odgovornost za ono što on radi, kad je idiot bio od početka do kraja. I dan danas ima svesrednu podršku velikog broja Iračana. U Iraku je Amerika intervenisala ne zbog nasilja već zbog izmišljenog i nikad pronađenog nuklearnog oružja. Andjin poziv je poziv UN-u a u tom tijelu se nalaze i muslimanske zemlje. Niko ne traži pomoć od Amerike. Andja ni na jednom mjestu nije rekla Amerika gdje god je intervenisala trava je narasla, ili ljudi zagovarajte američku intervenciju.Žena poziva na prestanak nasilja, na pravovremenu intervenciju ne Amerike, već međunarodne zajednice, i to je to.
              Pa eto, najjednostavniji način da prestane nasilje je taj da pobunjenici u Siriji ostave oružje i krenu u demokratski dijalog. Sjedne se za sto, napravi se nekakav mirovni dogovor i ide se dalje. Ne prijeti se intervencijom nego se stimulira razgovor i dogovor...medjutim, nije to ono što ti i Andja zagovarate. Nigdje u Andjinom filmu ne vidiš da je možda trebalo prihvatiti Owen-Stoltenbergov plan 1993. Nigdje se ne stavlja u kontrast situacija da se mirovni plan prihvatio u odnosu na poznatu situaciju što se mirovni plan nije prihvatio. Nigdje se ne kaže: da se prihvatio Owen-Stoltenbergov plan, Srebreničani bi danas bili živi. Jedina opcija koju Andja sugerira a s kojom se ti očigledno slažeš je američka intervencija. Vi zagovarate gašenje požara koji sami podmetnete plamenobacačem. To vas na neki način čini piromanima... ili se varam?


              Da, upravo tako. Hama se smatra najvećim masakrom zločinačkog Al Asadovog režima nad tadašnjim stanovništvom čiji je najveći grijeh bio što su simpatisali Muslimansku braću, čije je pripadništvo toj političkoj grupaciji diktatorski Al Asadov režim kažnjavao smrtnom kaznom. Počeo je 02.02. 1982. i trajao 27 dana. Grad Hama arapski حماة zločinački sirijski rfežim je tada ga prvo držao u okruženju i konstantno granatirao sa tenkovima, minobacačima, i bombardovanjem iz zraka, a nakon toga vojska je zauzela grad i izvršila masakr u njemu. Procjene se kreču od 10-40 hiljada žrtava. Vojni zapovjednik pod čijom komandom su zločini počinjeni je bio pukovnik Rif'at Al Asad, mlađi brat tadašnjeg sirijskog predsjednika Hafiza Al Asada. U masakru su učestvovale kako regularne jedinice sirijske vojske tako i specijalne jedinice. Sukobu je prethodilo političko neslaganje vladajućeg režima sa Muslimanskim bratstvom koje je u to vrijeme bilo najveća opoziciona stranka vladajućem režimu.
              Znači, sirijska vojska je prva otvorila vatru...kako onda objašnjavaš ovo:
              Attack by insurgents in Hama

              The events of the Hama massacre began on 2 am on 3 February 1982. An army unit searching the old city "stumbled on the hideout of the local guerilla commander, `Umar Jawwad," (aka Abu Bakr) and were ambushed. Other insurgent cells were alerted by radio and "roof-top snipers killed perhaps a score" of Syrian soldiers. Reinforcements were rushed to besiege Abu Bakr who then "gave the order for a general uprising" in Hama. Mosque loudspeakers used for the call to prayer called for jihad against the Ba'ath, and hundreds of Islamic insurgents rose to attack the homes of government officials and Baath Party leaders, overrun police posts and ransack armories. By daybreak of the morning of 3 February some 70 leading Ba'athists had been killed and the Islamist insurgents and other opposition activists proclaimed Hama a "liberated city", urging Syrians to rise up against the "infidel".[15]
              Vjerovatno izmišljotina?


              Za tebe su scene silovanja, nasilja od kojeg se srce cijepa, zapravo samo jedno obično ''naše ratovanje''. Andja izgleda za tebe kao i za Vedranu Rudan nije odmakla dalje od silovatelja o kojima je snimila film.
              Andja se nažalost pokazala kao gora i od silovatelja o kojima je snimila film. Ona propagira ubijanje civila u ime sprečavanja ubijanja civila.


              Neprestano se služiš neistinama. Tvoj domet na ovoj temi je neprestano ponavljati Oweb-Stoltenberg i američka intervencija.
              A tvoj je domet zastupanje američke intervencije od koje stradaju civili i ignoriranje mogućnosti mirnog rješavanja sporova kao što je npr. prihvatanje mirovnog sporazuma. Pa šta da se radi?


              Pobunjenika na početku nije ni bilo. Mjesecima su civili gubili živote na ulicama, niko nije spominjao oružani sukob. Pobunjenike je stvorila sirijska vojska, diktatroski režim koji je sebi umislio da može nekažnjeno ubijati. E pa ne može. Ako je Hafiz Al Asad osamdesetih nekažnjeno mogao ubijati, danas to njegov sin ne može. Može, ali pred lice pravde će izači sve i jedan zločinac, a Beshari su dani odbrojani, i pitanje je hoće li ostati na vlasti do kraja ovoga mjeseca.
              Ti imaš neko čudno poimanje o tome tko koga stvara. Kod tebe kao da ne postoji osobna odgovornost za vlastite akcije. Ne može to biti da sirijska vojska stvara pobunjenike. Pobunjenici su sami uzeli oružje u ruke koje su dobili od Amerikanaca i sami počeli pucati po sirijskim vojnicima. Nije ih sirijska vojska postrojila, naoružala i naredila im na koga će pucati.

              A ako je stvarno istina da Assad neće izdržati još 5 dana, onda je svaka Andjina i tvoja priča o intervenciji "koja treba da zaštiti civile" potpuno besmislena. Ako je to istina, jedini koga bi trebalo štititi je sam Assad.


              Štite sebe, bore se za slobodu, narod ne želi Beshara ubicu i ratnog zločinca. Ne radi se o situaciji gdje pobunjenici mogu birati. Oni su u fazi gdje se brane i gdje ih Besharova vojska napada
              Jah...
              Uzeli oružje u ruke, okrvavili ruke...
              Moram se složiti s tobom da su im mogućnosti izbora krajnje ograničene...
              Jedini izlaz iz njihove situacije je američka intervencija! Ili da na neki način pobjede Assada...a ako je istina da je 90% Sirijaca protiv njega, to ne bi trebao da bude nikakav problem...onda intervencija ni ne treba...


              Niko ne govori o američkoj intervenciji. Andja je govorila o međunarodnoj zajednici. Neprestano se služiš neistinama.
              Aha. Nije gov..no nego se pas posr...o...Kakve druge intervencije ima osim američke? Tko je još intervenirao osim Amerikanaca? Tko još plamenobacačem gasi požar osim Amerikanaca?

              Previše daješ značaju jednom idiotu. Daleko je on od toga da se podržava na taj način što će se kritikovati pobunjenici. Jedini jezik kojeg on razumije je sila, sve ostalo ide samo njemu na ruku. Radi se o zločinačkom umu, kojem je mjesto u zatvoru, svaka druga opcija je silovanje zdravog razuma.
              Kakva je onda razlika izmedju Assada i pobunjenika? Razumiju li pobunjenici ijedan drugi jezik nego silu? A ako imaš dvije strane koje isključivo jezikom sile govore, otkud to da tvoje simpatije idu u pravcu samo jedne strane koja nijedan drugi jezik osim sile ne razumije?
              Imaš dakle dva gov..neta: po svim realnim parametrima, smrdi jedno a bogami smrdi i drugo, i to iz prostog razloga:gov..no smrdi po definiciji. Pa ipak, iz nekog razloga imamo tebe i Andju koji kažuvo gov..no smrdi a ovo gov..no miriše. Reci ti meni: šta je pogrešno s ovom slikom?

              Upravo tako, i još mnogo gore od toga. Specijalnost im je zauzeti dobre pozicije na vrhovima zgrada, i čekati kada poćnu demonstracije ili dženaza, a onda kukavički osuti paljbu po civilima, bez imalo stida i srama, samo zbog toga što im je bolesni Besharov um to naredio.
              Znači, sirijska vojska dejstvuje isključivo po nenaoružanim civilima? Onda se ne može drugo zaključiti nego da su krajnje neefikasni: za 345 dana uspjeli su ubiti samo 8938 ljudi koji se ne brane i nemaju oružja....pa Švabe su u samo jednom danu pobili 7000 u Kragujevcu, moj dostu! Ili ipak dozvoljavaš mogućnost da ti pobunjenici ipak nisu u potpunosti nenaoružani?
              Mi svi mislimo da vidimo svijet onakvim kakav on jeste.
              Mi zapravo vidimo svijet onakvim kakvi smo mi sami.

              Comment


              • #8
                Ovo je ključna rečenica iz donjeg teksta:

                Međutim, iskustvo iz Bosne trebalo bi služiti u diskreditiranju temeljne pretpostavke da što je manje naoružanja to će biti i manji broj žrtava.
                Al Asad će nastaviti sa ubijanjem, on je ranjena zvijer, neće prezati ni od stotina hiljada žrtava samo da ostane na vlasti. Nasilje će prestati kada Besharov zločinački um prestane djelovati, što se idiot prije makne sa lica zemlje, veći su izgledi da ne dođe do građanskog rata. Idiot ne shvata da mu ni sto Kina i Rusija i Irana ne mogu pomoći i da se ništa ne može porediti sa medijskom propagandom i konstantnih slika i svjedočenja o zločinima i ubistvima. Mnoge je stvari potcjenio a najviše internet. Svaki dan gubi medijsku bitku, što nije bio slučaj sa Hafizom Al Asadom, i drugim diktatorima, koji su mogli pobiti desetine hiljada ljudi a u susjednom gradu niko ne zna šta se dešava. Lice malog Hamze iz Homsa kojem je rasprskavajući metak raznio pola lica, drugog Hamze iz Der'e koji je na tijelu imao nekoliko prostrijelni rana i tragove mučenja, a oba su dječaci od 10-12 godina, stotine milijuna ljudi je vidjelo ili će vidjeti. Svaki dan se suočava sa neviđenim medijskim pritiskom, iako ga pobunjenici ne roknu svisnut će od medijskog bombardovanja.

                Autori Emir Suljagić i Reuf Bajrović
                El Pais: Front koji se proteže od Srebrenice do Homsa

                Svakodnevni snimci bombardovanja i opsade Homsa od vojnih i sigurnosnih snaga Bašara al-Asada prizivaju snažne uspomene kod onih koji su upoznati o ratovima u bivšoj Jugoslaviji. Bosanci i Hercegovci su čak i previše dobro upoznati o mašineriji za mljevenje mesa savremenog opsadnog ratovanja, kaže se u tekstu autora Emira Suljagića i Reufa Bajrovića koji je objavljen u španskom listu El Paisu.



                Ovakvi nemilosrdni napadi na sirijski narod ne smiju se više dozvoljavati. Kao što je bio slučaj s Bosnom i Hercegovinom prije dvije decenije, jedan od prvih koraka koje je Evropska unija preduzela uoči rastuće tragedije u Siriji jeste da se uvede embargo na uvoz oružja. Međutim, iskustvo iz Bosne trebalo bi služiti u diskreditiranju temeljne pretpostavke da što je manje naoružanja to će biti i manji broj žrtava.

                Čak je i glavni zastupnik UN-ovog embarga na uvoz oružja, tadašnji britanski ministar vanjskih poslova, Douglas Hurd, kasnije izrazio žaljenje zbog njegovih napora u sprječavanju izjednačavanja sukobljenih strana. Jugoslavenska narodna armija i njeni pomoćnici bosanski Srbi upotrebljavali su oružje protiv praktički nenaoružanog protivnika, armije Republike Bosne i Hercegovine.

                I da nema podršku Rusije i Irana Asad bi držao utjecajan monopol nad smrtonosnim snagama u Siriji, baš kao što je to ranije radio i njegov otac i saveznik Slobodana Miloševića. Zločini protiv čovječnosti koje čine snage sirijskog režima mogu se izjednačiti s djelima etničkog čišćenja koje je Balkan doživio u 1990-im, navodi se u ovom tekstu.

                Ne postoji moralna razlika između sadašnje Sirije i prošlogodišnje Libije, gdje su Zapad i neke arapske zemlje učinkovito intervenirali u zaštiti civila i omogućili popularno oslobođenje. Iako Siriju nemiri koštaju veliki broj ljudskih života, ovo nije "humanitarna kriza“. Kako u Libiji tako i u Siriji represivni režim koristi sve moguće metode, uključujući ubistvo, krivično gonjenje, pa i mučenje običnih građana da bi ostao na vlasti. Rusko i kinesko protivljenje vojnoj intervenciji ne smiju biti izgovor za nedjelovanje.

                Suvisao odgovor na kontinuirano krvoproliće u Siriji mora uključivati neke osnovne elemente: omogućavanje Sirijskom nacionalnom vijeću da osigura naoružanje Slobodnoj sirijskoj armiji, kao i pružanje zračne podrške, i dizanje optužnice protiv Bašara al- Asada i njegovih podređenih za zločine protiv čovječnosti.

                Naoružavanje Slobodne sirijske armije, osnovane radi odbrane nenaoružanih demonstranata pomoglo bi u okončanju nasilja – distribucija naoružanja je puno važnija od njegove količine.

                Sposobnost zauzimanja i odbrane teritorije ohrabrilo bi pokušaje Sirijaca u formiranju jedinstvene političke platforme za novu ujedinjenu i demokratsku Siriju. Nastavak nasilja i etničkog čišćenja dodatno će produbiti etničke i vjerske rascjepe u Siriji. Međutim, čini se da su pobunjenici uspjeli prevazići takve prepreke u posljednjih godinu dana. U konačnici, naoružavanje opozicije je preduvjet za borbu preostalih Sirijaca. Napuštanje Slobodne sirijske armije ostaviti će ove snage osjetljive na radikalne ideologije i pokrete koji žele spriječiti sirijsku borbu za slobodu i omesti izgradnju demokratske i prosperitetne nove Sirije.

                Još jednom, Bosna treba poslužiti kao pouka: u daleko manje pogodnom području neki su se elementi bošnjaštva pretvorili i esktremističke ideologije, što je rezultiralo formiranjem isključivo muslimanskih jedinica, s emirima i imamima, u onome što je počelo kao sekularna i mulitetnička armija Republike Bosne i Hercegovine. Ratni zločini koje su počinili strani i domaći mudžahedini stvorili su duboko usađeni strah i srdžbu koji nacionalistički političari iskorištavaju. U slučaju Libije zapadne sile su pokazale da mogu koristiti zračne snage u znak podrške popularnom ustanku. Dizanje optužnice protiv Asada i njegovih pomoćnika ne bi samo dodatno diskreditiralo njegov režim i privelo kraju teror koje njegove snage provode, već bi spasilo živote u stvarnom vremenu.

                Sigurnost u to da neće biti kažnjeni je ono čime se Asadovi generali povode kada izdaju naredbe o ubijanju nenaoružanih članova opozicije je ista sigurnost na osnovu koje su generali Slobodana Miloševića i Radovana Karadžića djelovali u Bosni u devedesetim godinama prošlog stoljeća, naređujući etničko čišćenje i genocid, navodi se u tekstu autora Emira Suljagića i Reufa Bajrovića koji je objavljen u španskom listu El Paisu.

                Generalna skupština UN-a usvojila je međunarodnu "odgovornost za zaštitu“ stanovništva čija vlada ne pokazuje volju za istim. Kada je objašnjavao intervenciju u Libiji, američki predsjednik Barack Obama rekao je da se ratni front proteže od plaža Normandije do Bengazija.

                Ukoliko Zapad ne izvrši učinkovitu intervenciju, uključujući i osiguravanje ključnih dokaza Međunarodnom krivičnom sudu da bi se podigla optužnica protiv lidera Asadovog režima, srebrenički ratni front iz 1995. protezat će se do Homsa i dalje, kaže se na kraju teksta autora Emira Suljagića i Reufa Bajrovića objavljenog u El Paisu.
                www.leptir.com.ba

                Comment


                • #9
                  Evo i Hamas, jedan od rijetkih predstavnika sunija u arapskom svijetu koji je nemiješanjem i neutralnim stavom bio kakva-takva podrška Al Asadovom režimu, jučer mu je okrenuo leđa. Objavljeno je to nakon džume namaza u Kairu i na velikom skupu u Gazi.



                  http://syrianchange.com/2012/02/25/%...-%d8%a7%d9%84/
                  www.leptir.com.ba

                  Comment


                  • #10
                    Originally posted by Nihad View Post
                    Neprestano se služiš neistinama. Tvoj domet na ovoj temi je neprestano ponavljati Oweb-Stoltenberg i američka intervencija.

                    Neće to izaći na dobro.
                    Bošnjaci nemaju neprijatelja - oni imaju sami sebe i što vrijeme više odmiče oni sami sebi postaju sve više nesavladiv neprijatelj i - to je dovoljno za uništenje!

                    Comment


                    • #11
                      Šiitsko-Sunnitski problem u Siriji

                      Krvava zavera zločina i profita
                      Revolucionarna zastava: Protest u Idlibu, 24. februara 2012.
                      Photo: EPA


                      Historija civilizacije je u velikoj mjeri historija oružja. Ona razdoblja u kojima je prevladavajuće oružje skupo i teško ga je proizvesti, sklona su despotizmu. Sa druge strane, arapski mentalitet u kome je potrebno imati vođu, starješinu, oca ili kakvoga diktatora, još uvijek postoji, ali taj isti mentalitet, posredstvom modernih medija, danas se pod svaku cijenu mijenja
                      Krvava alijansa: Asad i Putin
                      Photo: Stock

                      Ako zanemarim te masovne medije, koji su značajan faktor u propagiranju i širenju (dez)informacija, s obzirom da često ne iznose realno stanje o aktuelnoj situaciji, te slušam priče stvarnih ljudi, koji su boravili u Siriji, njihovo iskustvo u slučaju te zemlje, ne razlikuje se puno od onoga što prenose međunarodne televizijske mreže. Činjenica je da tamo manjina vlada i drži sve konce u svojim rukama! Kina, Rusija i Iran od marta prošle godine blokiraju svaku intervenciju i ozbiljnije sankcije za čovjeka, odnosno porodicu, koja tradiciju genocida brižljivo baštini. Stali su u odbranu sirijskoga režima, a rezultat njihove politike je skoro 9.000 ubijenih Sirijaca. Narod želi promjene! Dakle, ne radi se isključivo o američkome planu za dominaciju nad tim područjem Bliskoga Istoka, a historijski posmatrano, Sirija je oduvijek bila poprište sukoba.
                      Alawitsko društvo, koje upravlja sadašnjom Sirijom, dijeli se na više klanova i plemena, koji odražavaju različita etnička porijekla svojih članova - tu ima Arapa, Perzijanaca, Turaka i Kurda. Raznolikost nije spriječila jak osjećaj jedinstva što su ga doživjeli Francuzi tokom svoje vlasti nad Sirijom. Godine 1920. Francuzi su proglasili "Autonomno područje alawita", koje čak postaje "državom" dvije godine poslije, da bi 1926. područje bilo ponovno pripojeno Siriji, uprkos alawitskim zahtjevima za autonomijom. Današnja je republika nezavisnost stekla 1946. godine, ali je i pored toga ostala obilježena jakom političkom nestabilnošću. Prihvatajući poraz, alawiti su ipak uspjeli okrenuti situaciju u svoju korist i zauzeti sva ključna mjesta već do 1970. godine.
                      Miljenici Bašara El Asada: Alawiti u akciji
                      Photo: EPA/Youssef Badawi

                      Stoga je Hafezu al-Assadu, nekadašnjem ministru odbrane, alawitskome generalu, pošlo za rukom relativno mirnim državnim udarom preuzeti vlast. Od tada se sudbina ove sekte i sudbina Sirije isprepliću. Uprkos normaliziranju nekih društvenih prilika (ženama je zajamčio ravnopravan status u društvu, država je počela ulagati sredstva u infrastrukturu, obrazovanje, zdravstvo, urbanizaciju, ekonomiju), koje je Hafez kombinirao političkom represijom, nikada nije pokazivao interes za makar simboličnom demokratizacijom u zemlji. Pripadnik manjinske ekstremističke sekte, čiji su se članovi prvobitno zvali “nusairiti” ili “ansari”, a potom “alawiti” (što bi se prevelo kao „Alijini potomci“), uspio se održati na vlasti sve do svoje nagle smrti, 2000. godine. Ostao je zapamćen po krvavom gušenju ustanka - "Masakr u Hami", koga je tačno prije 30 godina pokrenulo “Muslimansko bratstvo” (tada najveća opoziciona stranka vladajućem režimu) i to neuspješnim atentatom na predsjednika, a nakon čega je, za svega 27 dana, prema podacima sirijskih aktivista za ljudska prava, likvidirano preko 30.000, uglavnom, sunnitskih muslimana. Neshvatljivo, ali svijet je već tada mirno, posmatrački, dopustio masakr tolikih razmjera, koji se danas opisuje kao "najsmrtonosniji čin jedne arapske vlade protiv svoga naroda u historiji savremenoga Bliskog Istoka".
                      Režim je u to vrijeme optužio "Muslimansko bratstvo" za nezakonito posjedovanje oružja, podsticanje na nasilje, kao i da snosi odgovornost za ubistvo grupe studenata, koje se desilo u junu 1979. godine, u gradu Halepu, na sjeveru Sirije. Iako je "Bratstvo" negiralo povezanost sa tim događajem, Hafez al-Assad je to uzeo kao povod i započeo široku kampanju protiv njih. Kulminacija svega je bilo izglasavanje zakona (1980. godine, broj 49) kojim se smrću kažnjava pripadnost "Muslimanskome bratstvu". U napadu sirijske vojske i specijalnih borbenih jedinica, koristeći tenkove, oklopne transportere i avione na grad Hamu, bukvalno su kompletne ulice sravnjene sa zemljom, srušeno je 88 džamija i 3 crkve, vršile su se racije, medijima je bio zabranjen ulazak u grad, koji je dugo vremena bio totalno izoliran od ostatka svijeta. O tome svjedoči preživjelo stanovništvo, a poslije toga sirijski narod nikada nije izašao protestirati na ulice sve do 2011. godine, kada su počele demonstracije u brojnim gradovima arapskoga svijeta.
                      Masakr u Hami: Tokom napada sirisjke vojske, februara 1982, pobijeno je oko 30.000 ljudi
                      Photo: Stock


                      Sirija je država koju više od četiri decenije vode isti ljudi. Izbori se provode svakih sedam godina. Redovitim lažiranjem predsjednik uzima iznad 97% glasova! Kada je bivši vođa umro, Ustav se prilagodio izboru sina za nasljednika. Bashar, oftalmolog po zanimanju, drugi po rođenju Hafezov sin, apolitičan sve do smrti svoga starijega brata Bassela, 1994. godine, u automobilskoj nesreći, prihvata očevu odluku o budućem preuzimanju vlasti. On je nakon šest godina već bio sistematski pripremljen za tranziciju položaja, ali nije imao napunjenih 40 godina, kako je nalagao načelni propis Sirije. To se brzo i jednostavno riješilo. Parlament se sastao i u roku od par sati izmijenio tu tačku Ustava, tako što se granica sa 40 spustila na potrebnih 36 godina starosti! Prethodno gradeći imidž političara koji se bori (kao fol) protiv korupcije, brani "palestinsko pitanje", redovito optužuje politiku Izraela i Sjedinjenih Američkih Država, napada Ujedinjene nacije, prozivajući ih "političkim tijelom u vlasti Bijele kuće", izlazi u javnost sa teorijom svjetske zavjere protiv Sirije, opovrgava sistematsko mučenje osumnjičenih osoba u svojoj zemlji, navodeći kako Sirija nema ozakonjenu torturu, kao metodu ispitivanja, opravdao se od brojnih kritika na račun "porodične vladavine". Bashar je djelomično privatizirao privredu i uveo veću liberalizaciju društva, ali su istinske reforme zaustavljene i on ne pristaje na značajnije promjene.
                      U Siriji se sve više radi o šiitsko-sunnitskome problemu, a tu su nepomirljive razlike. Raskol je počeo po pitanju nasljedstva, već nakon Muhammedove smrti. Razlike su krenule politički, ali su vrlo brzo dobile i teološki karakter. Sunniti razdvajaju halifat (svjetovnu vlast) i imame (vjerske vođe), dok za šiite obje uloge obavlja ista osoba. I jedni i drugi priznaju Alija (Poslanikovoga zeta i rođaka) kao četvrtoga pravednog halifu, ali šiiti vjeruju da je Ali i prvi imam. Očekuju Mehdija, dvanaestoga i posljednjega (skrivenoga) imama, koji će se pojaviti u jerusalemskoj džamiji za vrijeme molitve Isaa (Isusa), prije smaka svijeta i ispuniti zemlju vrlinom i pravdom. Takvo vjerovanje dijele i svi oni sunniti, koji žive u zemljama koje su nekada bile pod šiitskim dinastijama, kao što su Egipat i države Magreba (Maroko, Alžir, Tunis, Libija).
                      Sirijski pozar: Kvart Baba Amr u gradu Homs, 23. februara 2012.
                      Photo: EPA

                      Alawiti, smatrani sjevernim potomcima prastanovnika Sirije, koji se još uvijek služe prikrivanjem nekih svojih konfesijskih naslijeđa i obilježja, sebe za javnost danas definiraju kao podsektu imamitskih šiita, a Siriju, kojom vladaju potpunom vojnom diktaturom, smatraju šiitskom zemljom, uprkos činjenici da većinu stanovništva čine sunniti. Koncem 70-tih godina prošloga stoljeća, libanske šiitske vođe su ih priznale kao “halal šiite 12 imama”. Sirija je igrala dominantu ulogu u političkome životu susjednoga Libana. Do nedavno je tamo držala jake vojne snage i mnoge svoje agente. U teološkome smislu, alawiti su sinkretistička sekta, vezana na predislamsko manihejsko naslijeđe, stara perzijska vjerovanja; čudna mješavina i nekih budističkih, čak i židovskih elemenata, zatim kršćanstva i islama. Slave Božić i Uskrs, perzijsku Novu godinu, priznaju Sveto Trojstvo, ali drugačije – vjeruju u Alija (značenje), Muhammeda (ime) i Perzijanca Salmana al- Farisija (vrata). Tri početna slova njihovih imena tvore riječ "AMS", koju posvećeni zazivaju u svojim obredima. Oni su bili neki verzirani kršćani i nakon islamskoga osvajanja. Zadržali su svoja stara vjerovanja, da bi se pod utjecajem “ismaili šiita” počeli više približavati islamu. Zbog straha od progonstva, zabranjeno im je pričati o religiji outsiderima. Dugo su bili siromašni građani nižega reda. Obično nemaju džamije, ne respektiraju post, ne klanjaju, a njihove se žene ne pokrivaju sukladno sunnitskim.
                      Ustvari, alawiti prakticiraju "dvoličnost", sada službeno ispovijedajući dominantnu islamsku religiju, ali praktično, u stvarnosti, njihov je kult tajni. Nisu oni ni u kakvoj pravoj vezi sa islamom, ali tako se štite. Jedno rade, drugo pričaju. Osim toga, uče da je nusairizam (naziv potječe prema planinskoj zoni Nusayriya na sjeveru Sirije) postojao i prije stvaranja svijeta. Prema tom učenju, nusairi(ti) su živjeli u blizini boga, prvobitno kao svjetlosti, u obliku zvijezda. Sami sebe su smatrali savršenima, te su zbog te oholosti prokleti, svrgnuti i poslani u svijet materije, gdje im je suđeno reinkarnirati se iz života u život. Smatraju da griješnici mogu sedam puta doživjeti novo rođenje, ali zbog kazne će svaki put biti rođeni kao kršćani, dok se ateisti, reinkarniraju kao životinje. Njihova je vjerska zajednica u biti zatvorenoga, inicijacijskoga i ezoteričnoga tipa. Osnovna molitva im glasi: “Okrećem se prema vratima, klanjam se imenu i obožavam značenje”. Ispovijedanje Bogu je svjedočenje “da nema Boga osim Alija”. Dakle, Isusa su zamijenili Alijem i poistovijetili sa Bogom. Veoma su kontradiktorni.
                      Razaranje i korporativno razumevanje: Zgrada u Homsu, 22. februara 2012.
                      Photo: EPA

                      Alawitski molitvenik, “Nahjul Balagha” (Staza rječitosti) je šiitska zbirka hadisa (vijesti), za koju se smatra da su to govori, zapovjedi ili savjeti Alija. Navodno, poslije Kur'ana, to im je najsvetija knjiga. Vjeruju u pet stupova islama, ali ih vrlo slobodno interpretiraju. Piju alkohol, njeguju kult ličnosti, izjašnjavaju se kao muslimani, iako ih većina muslimana ne priznaje kao takve, a različit im je i Šerijat (sveobuhvatni islamski zakon). Ima ih oko 20% u Siriji. Istražujući ovu temu, čula sam, da slaveći svetkovine, okupljaju se i pod vodstvom šeiha zajedno čitaju tekstove iz svoje liturgije. Zatim žrtvuju životinje, koje jedu na gozbi, zazivajući boga. Izvan tih prigoda, alawiti redovito slave misu tokom koje veličaju vino i piju ga u čast starješina svoje zajednice. Kažu da je potrebno imati najmanje 18 godina, da bi se moglo pristupiti prvoj ceremoniji i tako dobiti pristanak za sve ostale. Toga dana mladića prima skupština mudraca, koja mu naređuje da prizna jednoga od njih kao kuma, što čini tako da stavi na glavu cipelu onoga koga je odabrao. Nakon toga, od njega se traži da popije čašu vina u zdravlje "AMS"-a, a to je formula koju ne može shvatiti istoga trenutka. Također mora prisegnuti da će čuvati tajnu o tome što će naučiti; obavještavaju ga da neće biti dostojanstveno ukopan, ako prekrši tu prisegu. Na kraju, svaki član skupštine se diže i nazdravlja u čast novopridošloga. Tada je posvećen, a kum koji ga vodi, uči ga temeljima, posebno molitvama. Ali, on prvenstveno ovisi o šeihu koji je duhovni vođa mjesne zajednice i koji ima zadatak naučavati posvećene.
                      Saveznici mnogih zločinaca: Ruska flota u Tartusu, 8. januara 2012.
                      Photo: EPA


                      U Siriji se produbljuje šiitsko-sunnitski razdor, koji niko u arapskome svijetu još ne želi nazvati ratom, ni građanskim, a kamo li religijskim. I prije izbijanja masovnih prosvjeda stanovništva, znakova nezadovoljstva u Siriji bilo je više nego u drugim arapskim zemljama, ali su bili prigušeni iz taktičkih razloga: nepotizam, korupcija, represija prema političkim disidentima, sporiji društveni razvoj, kao i golema izdvajanja za naoružanje... Ljudi mi pričaju da praksa javnih pogubljenja se uistinu događa, većina internetskih stranica je zatvorena, a Facebook je legalno dozvoljen tek u decembru 2010. godine. Lice predsjednika, poput Orwellovoga Velikog Brata, upozorava, iskačući iza svakoga ugla i nalazi se na svakome jumbo plakatu. Bolnice i školstvo su besplatni, što se lijepo slaže uz spomenuti slogan vladajuće stranke - "Jedinstvo, sloboda, jednakost!", puke fraze, kao i u svim autoritarnim režimima.
                      Država je oficijalno sekularna, pored islamske ispovijedi, opisanih alawita i sunnita, u zemlji postoji oko 12% kršćana. Vjerska tolerancija prema njima izražena je u obliku armenskih crkava ili cijelih kršćanskih zajednica. Stanovnici takvih dijelova komuniciraju dijalektom aramejskoga jezika kojim je govorio Isus i trude se sačuvati ga. Pripadnici su pravoslavne crkve, a vladajuća stranka održala se upravo uz pomoć manjinskih skupina. To su samo neki razlozi zašto je Rusija “bratski” uložila veto u Vijeću sigurnosti UN-a na rezoluciju kojom se sirijski režim trebao primorati da ode sa vlasti. Ruska mornarica u sirijskoj luci Tartus, na Sredozemlju, ima jedinu bazu koja je izvan granica bivših sovjetskih republika. U tu luku je već uplovio ruski nosač aviona “Admiral Kusnezow“. Pored toga, Rusija prodaje oružje Siriji, a da je rezolucija usvojena, ruske firme, koje proizvode naoružanje, izgubile bi četiri milijarde američkih dolara, kako procjenjuju eksperti u Moskvi.
                      Imperija zla 2: Protivnici sirijskog režima spaljuju rusku zastavu
                      Photo: EPA/Wael Hamzeh


                      Ono što Amerika zove demokracijom, ustvari je nametanje vrijednosti koje su drugim narodima veoma strane. Sirijski se narod digao na noge. Oni jednostavno žele promjenu, a „Muslimanska braća“ bi i tamo bez problema uzela glasove. Amerika svakako gleda svoje interese, a u slučaju Sirije nisu jaki kao što je to bilo sa Libijom. Jasno je da se u sirijske nemire miješaju i razne političke opcije, pa čak i terorističke skupine, ali sigurno je da Assadova tvrdokorna vlada mora pasti, čak i ako promjena sistema izazove sukob puno većih razmjera, jer Sirija je u američkim očima već jako dugo okarakterizirana kao osovina zla, a odnosi sa Izraelom su nikakvi, posebno zbog okupacije strateški važne Golanske visoravni (1967), oko koje se vodio i rat između dvije zemlje. Sa druge strane, Iran ne skriva simpatije prema Siriji, a znamo kakvi su odnosi Irana i Washingtona. Uz sve to, Iran pokazuje emancipacijske želje prema prošlosti i perzijskoj imperiji, a Sirija bi se na izvjestan način koristila od strane Zapada, jer se priprema teren za napad na Iran. Priznavanje alawita od strane šiita je politički svjesna odluka, da bi Iran ostvario svoj vjerski san o "polumjesecu", koji se prostire od Irana preko Iraka, Sirije do Libana. Iran i Sirija su potpisnice ugovora o međusobnoj odbrani, dakle, ako neko napadne Siriju, Iran se obavezao braniti je i obratno, ali taj sporazum od prošle godine, odnosi se samo na saradnju u mornaričkim "vježbama".
                      Na putu profita: Sirija, ovih dana
                      Photo: Stock

                      Nikada nisam bila u Siriji, ali sam sebi davno poslagala mistične slike, kao šarene goblene prošlosti, koji vrište od ritma i zvukova, puni boja i mirisa - čari staroga Orijenta, slični onima iz „1001 noći“. Ako jednoga dana tamo odem, ne znam hoću li zateći zemlju, kakva živi u mojoj glavi. Ne znam hoće li Sirija, srce Bliskoga Istoka, dragulj arheologije, zemlja kontrasta i dalje brojati oko 23 miliona gostoljubivih i srdačnih stanovnika. Da li će postojati najrazličitiji krajolici; od polja pšenice i pamuka preko bogatih vinograda i maslinika, do palminih oaza i livada prepunih oleandra? Šta će biti sa hiljadugodišnjim spomenicima, arheološkim nalazištima, impozantnim dvorcima, citadelama i usnulim gradovi, što pričaju slavnu historiju čak 34 različite civilizacije? Ne znam hoće li se i dalje iza ljudskih osmijeha kriti strah od tajne policije, o kojima su mi pričali oni koji su tamo boravili. Hoće li se još dugo sijati smrt, a utjecaj politike na svakodnevni život biti sličan trenutnom? I ono najtragičnije pitanje - koliko će još ljudi i djece morati poginuti u ime nekoga “jedinstva, slobode i jednakosti“? Čini mi se da je ključ promjena u Damasku. Tek kada i njega zahvate masovni, nepovratni nemiri, mir će biti mnogo bliži.

                      Medina Džanbegović-Mohamed @ e-Novine



                      Bošnjaci nemaju neprijatelja - oni imaju sami sebe i što vrijeme više odmiče oni sami sebi postaju sve više nesavladiv neprijatelj i - to je dovoljno za uništenje!

                      Comment


                      • #12
                        Dobro. I šta ti kažeš? Kakvo je tvoje mišljenje o ovome? Ne bih da čitam prevelike c/p tekstove.

                        G r u n f
                        J e
                        ​T i t o !

                        XY also!




                        Comment


                        • #13
                          Garant nastavak agresije na zemlje koje se protive cionizmu kao što su bile Irak i Libija,a kakve su Sirija i Iran danas.
                          Bošnjaci nemaju neprijatelja - oni imaju sami sebe i što vrijeme više odmiče oni sami sebi postaju sve više nesavladiv neprijatelj i - to je dovoljno za uništenje!

                          Comment


                          • #14
                            Hajde malo da te zaposlim, da ti nije dosadno. A i da vidiš sebe, odnosno, kako si razmišljao prije nepunu godinu dana.

                            Dakle vrati se na temu o Libiji, u okviru ovog podforuma, pa onda nađi datum 20.03.2011., post #107, objavljen u 22:46.
                            Sad fino pročitaj šta si mislio i pisao o Libiji tada (pročitaj slobodno i ostale svoje umotvorine na toj temi), a šta kažeš sada, u ovoj gore navedenoj rečenici.
                            Toliko o tvojoj principijelnosti.

                            Haj' uzdravlje

                            G r u n f
                            J e
                            ​T i t o !

                            XY also!




                            Comment


                            • #15
                              Sličnosti i razlike sukoba u Siriji i BiHLekcija iz BiH: Gotovo je sigurno da će se rat u Siriji pojačati

                              Dok su današnji konflikt u Siriji i onaj prije dvije decenije u Bosni različiti, ipak su izazvali slične rasprave u međunarodnoj zajednici.
                              Homs (Foto: AFP)

                              To ne iznenađujuće: u oba rata su moćne vojne snage napale civile koje su branili neadekvatno naoružane grupe. Rat u Bosni, koji je trajao od 1992. do 1995. godine, uslijedio je nakon raspada Jugoslavije, a sukobi su se vodili zbog teritorije, navodi Michael Young u novinama Daily Star iz Bejruta.

                              Nasuprot tome, ustanak u Siriji postao je neprekidni napor sve većeg broja Sirijaca da se riješe diktatorskog režima.

                              Međutim, dok međunarodna zajednica raspravlja oko toga kako najbolje zaštiti sirijske civile, bosansko iskustvo nudi upute.

                              Jedan očitiji prikaz ove činjenice jeste kontinuirana rasprava o tome da li treba osigurati oružje vojnim dezerterima koji su se uključili u Slobodnu sirijsku armiju. U svom posljednjem saopćenju Prijatelji Sirije su na samitu u Tunisu prošle sedmice oprezno zaobišli to pitanje, kako piše Young.

                              Iznervirani malodušnošću učesnika, Saudijska Arabija i Katar su veoma brzo i jasno izjasnile da će poslati naoružanje sirijskoj opoziciji.

                              Sjedinjene Američke Države distancirale su se od takve opcije, ali je malo vjerovatno da će je pokušati spriječiti.

                              Ovo je preslika razmirica u ratu u Bosni kada su članovi američkog Kongresa i kasnije predsjednik Bill Clinton podržali opciju „ukidanja embarga i udara“, podrazumijevajući ukidanje embarga na uvoz oružja u Bosnu što je dalo bolje naoružanim bosanskim Srbima prednost nad muslimanima.

                              Kada je embargo ukinut, muslimani su ponovo mogli preuzeti inicijativu.

                              Danas, istaknute ličnosti u Kongresu, uključujući senatora Johna McCaina, insistiraju na tome da se sirijski pobunjenici moraju naoružati. Američki predsjednik Barack Obama i državna sekretarka Hillary Clinton bi se mogli složiti s ovim.

                              Brutalnost represije Bašara al Asada u Homsu mogla bi predstavljati srebrenički trenutak za njih, piše Young.

                              Srebrenica je grad koje su bosanski Srbi opustošili u julu 1995. godine, gdje je oko 8.000 muslimana ubijeno. Ovaj gnusni zločin okrenuo je raspoloženje protiv bosanskih Srba, naročito u Washingtonu. Ako sirijska opozicija dobije adekvatno naoružanje, biti će u mnogo boljoj poziciji da odbrani ključne teritorije. U još jednoj sličnosti s ratom u Bosni, pobunjenici bi mogli osnovati sigurna područja.

                              U Bosni su Ujedinjene nacije držale pod kontrolom ova područja, sve do momenta kada UN nije uspio zaštiti civile u Srebrenici i Žepi.

                              U Siriji je dinamika drugačija. Slobodna sirijska armija morala bi postaviti sigurna područja koja bi predstavljala sjedište alternativne sirijske vlade, mjesto okupljanja vojnih dezertera i izbjeglica, i mjesto na kojem se može dobiti liječnička pomoć.

                              Međutim, stvaranje sigurnih područja predstavlja znatan rizik za međunarodnu zajednicu.

                              Kao i u Bengaziju, ali i da bi se izbjegle nove Srebrenice, oni koji bi bili na strani sirijskih pobunjenika morali bi garantirati sigurnost ovih zona. Kao posljedica toga, ta bi područja mogla služiti kao oslonac koje bi sirijska opozicija koristila za povećanje vojne podrške izvan zemlje, povukavši ih u nešto što bi moglo prerasti u građanski rat punih razmjera, navodi Young.

                              Ako se sirijski konflikt razvije u rat za teritoriju, mogli bi svjedočiti još jezovitijem podsjetniku na Bosnu: formiranje etničkih državica. Asadov režim, kojim dominiraju Alaviti, traži da ponovo uspostvi svoje pravo nad Sirijom kao cjelinom, dok istovremeno radi na zamjenskom planu. Plan bi trebao omogućiti Alavitima da se vrate u svoje zajednice u priobalnim područijima i na sjeverozapad Sirije.

                              Na osnovu napada na Homs, kao i napora da se osigura vezna tačka duž istočnog ruba alavitskih planina, na Džisr El Šughuru i Kfar Kalakhu, može se shvatiti pozadine ove dvostruke strategije. Međutim, za razliku od završnice bosanskog rata, gdje je sporazum potpisan u Daytonu podijelio Bosnu i Hercegovinu na federaciju i entitet, sličan ishod bio bi katastrofalan za Siriju. Da bi alavitski entitet preživio u priobalnim gradovima, u kojima živi veliki broj sunitskih muslimana, morao bi se etnički očistiti. Niti jedna zemlja ne bi ozakonila takav čin. Što je i važnije od prethodnog, cijepanje Sirije na etničke i sektaške entitete ne bi dopustili njeni susjedi.

                              Turska, Iran i Irak bi se tada morali suočiti s nacionalnim težnjama Kurda, suniti u Iraku mogli bi početi masovno bježati iz njihove šiitske zemlje, cijepanje Sirije moglo bit imati katatrofalne posljedice u Libanu i tako dalje. Bilo kakva shema prema kojoj bi nastala alavitska država bila bi predoređena za neuspjeh, ali bi također bila montruozna u historijskom smislu.

                              Surova stvarnost je da je Bosna pokazala kako je vojna operacija bila potrebna da bi se spriječila dominacija bosanskih Srba. Ideja da bi intenziviranje sukoba u Siriji bila greška je, na neki način, gotovo pa nevažna.

                              Nepopustljivost Asadovog režima i njegovih saveznika Kine i Rusije, kao i nesposobnost SAD-a, evropskih sila i arapskih država da nametnu političko riješenje, čini intenziviranje sukoba neizbježnim. Ukoliko Rusija ne promijeni taktiku i ne pomogne u posredovanju okončanja Asadove vladavine, bitka za Siriju pretvoriti će se u žestoki rat, piše Michael Young.

                              Samo su ofanzive muslimana i Hrvata, zajedno s bombardovanjem NATO-a, natjerale bosanske Srbe da naprave ustupke. Sirije ne mora identično ponoviti ove poteze, ali neko mora privući Asadovu pažnju i natjerati ga da ponovo razmisli o vlastitim postupcima. Sigurno je da samo sankcije i mirni protesti ovo ne mogu uraditi. Bosna će se pažljivo proučavati u narednim mjesecima. I treba tako biti, da bi se osiguralo da se nasilje u Siriji u konačnici preoblikuje u pregovore, napisao je Young u svome komentaru.
                              www.leptir.com.ba

                              Comment

                              Working...
                              X