Obavijest

Collapse
No announcement yet.

Crna Gora

Collapse
X
  • Filter
  • Vrijeme
  • Show
Clear All
new posts

  • Crna Gora

    Dio podataka iz poslednjeg popisa stanovnistva u Crnoj Gori.

    PRVI REZULTATI POPISA U CRNOJ GORI
    Objavljeno: 19. May 2011. 13:05:21

    U Crnoj Gori ima 625.266 stanovnika od čega polovina živi u tri od ukupno 21 crnogorske opštine, preliminarni su rezultati popisa stanovništva sprovedenog u aprilu ove godine. Crna Gora ima 194.795 domaćinstava i 316.083 stanova, saopštili su na konferenciji za novinare čelnici crnogorskog zavoda za statistiku - Monstat.

    Najviše stanovnika živi u Podgorici - ukupno 187.085, što predstavlja 30 odsto ukupnog stanovništva Crne Gore. Posle Podgorice najnaseljeniji su Nikšić i Bijelo Polje i u ove tri opštine skoncentrisano je 50 odsto ukupne populacije Crne Gore. Najmanje ljudi živi u Šavniku, Plužinama i Žabljaku, gde ima oko 9000 stanovnika, što je manje od 10 stanovnika po kvadratnom kilometru.

    Najveću gustinu naseljenosti ima primorski grad Tivat, sa 307 stanovnika po kvadratnom kilometru, a onda slede Budva sa 157, Herceg Novi sa 132 i Podgorica sa 130 stanovnika po kvadratnom kilometru. Prosečno domaćinstvo u Crnoj Gori ima 3,2 člana. Najmanji broj članova imaju domaćinstva u Budvi - 2,7, a najviše u Rožajama gde ima 4,1 člana po domaćinstvu.

    Najviše stanova - 72.959 ima u glavnom gradu Crne Gore Podgorici, što je 23 odsto od ukupnog broja stanova u državi. U Budvi i Šavniku ima više stanova nego stanovnika, pokazali su preliminarni rezultati Monstata ali je za razliku od Budve gde se u prethodnih 10 godina intenzivno gradilo, u Šavniku došlo do iseljavanja stanovnika.

    Direktorka Monstata Gordana Radojević ocenila je da je popis sproveden od 1. do 15 aprila urađen po najvišim evropskim standardim, i najavila da se prvi podaci o nacionalnoj, verskoj i pripadnosti jeziku mogu očekivati do 15. jula ove godine.

    Izvor: Bosnjaci net

  • #2
    Ko ono proglasi Milu za ličnost godine (2006) u BiH?

    Kada će Milo Đukanović odgovarati za ubistva Bošnjaka


    Crnom Gorom teče Zeta, a uskoro će i Neretva - kazao je 22. oktobra 1991. godine u Podgorici Milo Đukanović, tadašnji premijer Crne Gore, i odmah krenuo u mobilizaciju hiljade rezervista bivše JNA. Objašnjavao je da se „rat ne dobija dezerterstvom nego mobilizacijom". Uskoro je te svoje vojnike poslao u BiH, uglavnom na teritoriju Hercegovine.
    Krvavi pohodi
    Danas, dvadeset godina kasnije, sve više se razotkriva uloga Mile Đukanovića, bivšeg predsjednika i premijera i bivšeg i sadašnjeg apsolutnog lidera Crne Gore. Naravno, razotkriva se i uloga Momira Bulatovića, nekadašnjeg prvog Đukanovićevog saradnika, ortaka i pobratima.
    - Ovog puta ćemo ih dobiti i završiti zajednički život s njima, nadam se zauvijek - hrabrio je svoje vojnike Đukanović dok su išli u krvave pohode u BiH i Hrvatsku, da ubijaju, siluju, pljačkaju sve one koji nisu Srbi.
    I Đukanović i Bulatović već godinama pokušavaju da ispeglaju svoju ulogu u srpsko-crnogorskoj agresiji na BiH i Hrvatsku, objašnjavajući da je „ponekad bilo i teških riječi, bila su takva vremena". Izvjesno je, međutim, da će račune morati da polože. Takve informacije „San" je dobio i iz svojih izvora u međunarodnoj zajednici.
    Osim toga, Đukanović je u svjetskim medijima okarakterisan kao šef međunarodne bande koja se godinama bavila krijumčarenjem cigareta ogromnih razmjera i na tome stekla bogatstvo. U sudu u italijanskom Bariju u toku je suđenje grupi najbližih Đukanovićevih saradnika, prijatelja i kumova za krijumčarenje cigareta. Zbog imnuteta koji je imao kao predsjednik i premijer Crne Gore, on nije na optuženičkoj klupi, a najavljuje se da će uskoro biti izveden pred sudije.
    Likvidacije u Foči
    U maju i junu 1992. godine, najmanje 66 izbjeglica bošnjačke nacionalnosti, crnogorske vlasti kojima je komandovao Đukanović isporučile su Radovanu Karadžiću. I svi su odmah likvidirani. Ni do danas nisu otkriveni posmrtni ostaci nekih od tih žrtava. Viši sud u Podgorici nedavno je oslobodio devetoricu bivših visokih funkcionera crnogorske policije koji su bili optuženi za deportaciju izbjeglica iz BiH.
    Prije dva dana otkriveni su i novi detalji. Naime, Aleksandar Zeković, najistaknutiji borac za ljudska prava u Crnoj Gori, otkrio je da su izbjeglice iz BiH koji su utočište našli u toj zemlji, i 1994., odlukom crnogorskih vlasti, autobusima deportovane ratnom zločincu Radovanu Karadžiću, zatim prebacivane u zatvor u Foči i tu ubijeni! Crnogorske vlasti su formirale sabirni centar za izbjeglice iz BiH u zgradi policije u Herceg Novom. Bošnjake su isporučivali na zahtjev Radovana Karadžića a pod izgovorom da idu u razmjenu. Izbjeglice iz BiH srpske nacionalnosti Đukanovićeva vlast je prisilno mobilisala i slala u Karadžićevu vojsku.
    - Sada je definitivno jasno i postoje nepobitni dokazi da su za te zločine krivi tadašnji predsjednik i premijer Crne Gore Momir Bulatović i Milo Đukanović - izjavio je prije dva dana za njemačke medije Koča Pavlović, poslanik Parlamenta Crne Gore. Potpuno je nesporna njihova odgovornost i nadam se da ćemo brzo dočekati da se provede pošten i fer sudski postupak kojim će se konstatovati njihova krivica za ono što se dogodilo deportovanim Bošnjacima iz Bosne i Hercegovine.
    D.D.

    (san.ba)
    Bošnjaci nemaju neprijatelja - oni imaju sami sebe i što vrijeme više odmiče oni sami sebi postaju sve više nesavladiv neprijatelj i - to je dovoljno za uništenje!

    Comment


    • #3
      Gojko Perović, rektor Amfilohijeve cetinjske bogoslovije, sveštenik, velikosrbin teški po zanimuju i opredjeljenju, nedavno je u „Vijestima“ objavio tekst pod naslovom „Vjera Obilića“. Ovaj moj tekst počeću sa citiranjem Gojka Perovića koji u tom tekstu kaže:
      „Ako bi mit mogli, vrlo uslovno, da definišemo kao sklonost da se uobrazilji i neutvrđenim pričama daje vrijednost istine…“
      Ovo je jedini dio koji u, inače nikakvom, falšnom, i velikosrpskom Perovićevom tekstu , ima ozbiljnu težinu, jer citirana rečenica je odlična definicija svakog zloupotrijebljenog mita, a da je to tako čisti dokaz je kosovski mit i njegova zločinačka zloupotreba u konstituisanju velikosrpskog političkog programa („Načertanije“ Ilija Garašanin 1844.g.) i kosovskog mita kao zlokobne energije u velikosrpskoj namjeri da se preko rijeka ljudske krvi i čitavih okeana istorijskih laži, ostvari Velika Srbija.
      Da ostavimo, samo za ovu priliku, sve druge po strani, ali kome se velikosrpka laž najviše obila o glavu, koga je slomila i dovela ga do totalnog uništenja? Odgovor je lak, ali i grozan: program zvani Velika Srbija doveo je do propasti čitavi srpski narod, a ubila crnogorski! Da li ovu istinu zna Gojko Perović, da li je zna Amfilohije, da li je zna patrijarh srpski, da li je zna kompletno sveštenstvo SPC, da li znaju da im je Slobodan Milošević njihovom namjerom lažima sjajio sa krsta umjesto Isusa, umjesto Lazara, umjesto Vidovdana, umjesto Kosovske bitke? Znaju, i te kako znaju, ali, pitam se, kako znaju? Lako, znaju da pričaju, pišu i govore čiste i sramotne laži, da su varali srpski narod i bili ratni huškači i saveznici Slobodana Miloševića! Gola je nepravda da su se u Hagu našli Slobodan Milošević, Karadžić, i konačno zločinac užasni Ratko Mladić, a da se tamo nije našao Amfilohije Radović, zajedno sa još po nekim sveštenikom SPC, a tragedija je da se tamo nijesu našli Momir Bulatović , Milo Đukanoviće, Svetozar Marović i Branko Kostić! Ili, da se tamo nije našao i srpski Gebels zvani Dobrica Ćosić!
      Uzalud je napor da se kosovski mit proglasi glavnim mitom Crnogoraca, jer je njihov noseći mit poltronstvo svakoj vlasti. Ali, zaludan je napor da se Crnogorcima prodaje laž kako su ih izmislili komunisti, zalud je laž da su Crnogorci došli u Crnu Goru kao Srbi i srpski junaci koji su utekli s Kosova polja, zalud je laž da je Miloš Obilić ubio Murata, ubio ga je rođeni sin Bajazit, zalud je laž da je Miloš Obilić uopšte postojao, ali je istina da su velikosrpke laži, knjige i njihova špijunska agentura, posijana ne samo u Crnoj Gori, napravili glavnu laž tako što su iskazivanje pravoslavlja kao srpske vjere, kod Crnogoraca preobratili u srpski nacionalni osjećaj ili makar srpsko porijeklo. Lično mislim, da pored Šumadinaca kao jezgra Srbije, niko tako monstruozno i zločinački nije prevaren velikosrpskom ideologijom kao oni koji se danas u Crnoj Gori smatraju Srbima, jer je to crnogorsko Srpstvo velikosrpski proizvod zasnovan na velikosrpskim lažima, ali oni o tome, kaos ni sa mnogo čim drugim, pojma s pojmom nemaju, i tačka!
      Prvi od velikosrpskih igrača, opasnih i podlih, bio je Vuk Stefanović Karadžić, osoba koja će Srbima prevesti Bibliju na jezik crnogorski, ali će ga podvalno i lažno nazvati srpskim, a taj jezik crnogorski, što je i porodno, u Srbiji nikad zaživio nije i neće, jer Srbi su, zahvaljujući precima svojim, ekavci!
      Nego, Vuk je među prvima počeo akciju posrbljavanja svih drugih okolnih naroda za koje je bio zainteresovan. Napisaće stravičan falsifikatorski tekst, prikriven naravno, naučnom oblandom, a koliko mu je nauka bila „jaka“ dokazuje činjenica da se taj tekst, nazvan ni malo slučajno, nego namjerno „Srbi svi i svuda“ (1836.g.) može smatrati početkom stvaranja velikosrpskog projekta kojeg će prvi, u političkom obliku, a sve slijedeći Vukov trag, prezentirati Ilija Garašnin. I ne zaboravimo nikad, bijaše taj program Garašaninov tajni sve do 1907-e kada su Srbi prvi put saznali za njega, ali su ga sve srpske vlasti javno sprovodile, pa i Gavrilo Pincip kad je ubio Ferdinanda i doveo do klanice Prvog svjetskog rata! Sprovodio ga je i Slobodan Milošević, sve su to iste, vampirski krvoločne velikosrpske ideje!
      A evo što Vuk, između ostalog, kaže u „Crna Gora i Crnogorci“, teksta objavljenog 1837.g:
      „Toga radi mislim da neće biti izlišno ako ovdje napomenem da se prava domovina Srba, u kojoj i danas na milione žive, prostire preko današnje Srbije do Prizrena i Peći, s one strane Šare, i obuhvata cijelu Bosnu, Hercegovinu, Crnu Goru, kraj oko Bara, austrijsku Arbaniju, Dubrovnik, Dalmaciju, Tursku i austrijsku (vojničku) Hrvatsku, Slavoniju,Srijem, gotovo cio Bački komitat i duž Dunava do Sv. Andrije (iznad Budima) i jedan veliki dio Banata. U ovijem krajevima živi preko pet miliona Slavena jedne grane i jednog jezika, koji se jedino razlikuje po zakonu. Oko tri miliona (i to jedan milion udanašnjoj Srbiji, jedan u Ugarskoj i jedan u Bosni, Hercegovini, Zeti, Crnoj Gori, austrijskoj Arbaniji i u Dalmaciji), grčkog su zakona; od ostala dva miliona može se približno uzeti da su dvije trećine (u Bosni i u Hercegovini) muhamedanskog a jedna trećina (u Slavoniji, Hrvatskoj, Dalmaciji i Dubrovniku) rimskog zakona. Tako dakleizmeđu Srba koji žive u Kragujecu, prijestonici sadašnje srpske kneževine i onijeh iz Dubrovnika nema druge razlike nego npr. između Drezdenaca i Bečlija, i to samo po zakonu, a po jeziku razlika je još manja.
      Pa i sami Morlaci u Dalmaciji, za koje se u Grundriss-u der Erdbeschreibung für die erste Grammatikalclasse der k. k. csterreichischen Gymnasien (Wien 1831) veli, da su pastirski narod tatarskog porekla,nijesu ništa drugo doSrbi isto kao i stanovnici Crne Gore, Hercegovine i Srbije.
      Provincijalni Hrvati oko Zagreba itd. govore jednijem dijalektom koji je mješavina
      slovenačkog sa srpskijem, ali ima više zajednice sa srpskijem, i od njega se jedva toliko razlikuje kao saksonski dijalekat od austrijskog. Bugari su sa pravoslavnim Srbima jednoga zakona, i jednog crkvenog jezika (koji je u ruskoj crkvi); ali narodni jezik je osobiti slavenski dijalekat, koji se, osobito u unutrašnjosti Bugarske, dosta razlikuje od srpskog kao i od ostalijeh slavenskijeh dijalekata.“
      Pitam: da li je dovoljan samo ovaj jedan citat iz obimnog Vukovog velikosrpskog djela i zaključiti da je on bezočni falsifikator i goli lažov? Jeste, dovoljan je. Pa zašto se to nije „otkrilo“ javnosti? Zato što su velikosrbi srpski bili oduševljeni činjenicom kako Vuk Karadžić prodaje neznavenom srpskom narodu, ali i ostalima, svoje mračno velikosrpstvo kao nauku, lažnu, nego kako. Dakle, đe gođ seže pogled velikosrba, do bilo koje rijeke, planine, jezera, mora, ravnice, oni tu odmah, lažno, ada kako, „vide“ Srbe i to prodaju kao „naučnu“ istinu!
      A znate li koliko je Vuk falsifikovao spskih, i crnogorskih, i drugih narodnih pjesama pretvarajući ih u kosovskomitsku, ne nikako tužbalicu, što bi bilo ljudski i prirodno, nego ih je falsifikovao u u velikosrpsku slavu! Tako smo došli do strahote, do jeze, do idioterije, do užasa, da se jedan kobni poraz na Kosovu, jedna strahotno izgubljena bitka, kod Srba slavi kao pobjeda! Na taj dan rastežu se harmonike, vijore se zastave, tancuju se kola, pjeva se turbo-folk, pijanstvo caruje, zadižu se suknje, pokazuju noge, sise, struk, muškarci su agresivni u svakom smislu, a SPC je samo dio ovog već desetljećima režiranog dekora i sramne predstave.
      Mogu da razumijem da je Vidovdan proglašen za državni dan žalosti, da je neradan, da se skrušeno i u crnini ide u Crkvu i moli za duše kosovskih junaka, i još mnogo tužnog mogu zamisliti uz to, ali da se poraz pretvara u veselje, zar nije to idiotski? Za mene jeste! Ili, zar nije idiotski da CPC ne prihvata važeći kalendar, nego stoji iza onog koji kasni danima za prirodom, odnosno za Gospodom, jer on je on tvorac sveopšte prirode, vascijelog kosmosa? Zar nije idiotizam da se jedan od najvećih srpskih pljačkaša i ratnih zločinaca od Nikole Pašića, ubica Crne Gore, slavi kao veliki državnik, osoba čiji je velikosrpski program u crno zavio Srbiju u dvije Jugoslavije? Isto mislim i za kralja Aleksandra! Za mene jeste! A na čemu su zasnovane sve ove prevare? Na očiglednim istorijskim lažima kao što je ona o “oslobadjanju”, a ne zločinačkom ubijanju Crne Gore osamnaeste, ada na čemu drugom!
      Kako Beograd nije sramota proglašavati Njegoša i Petroviće Srbima? Ili kralja Nikolu separatistom! Odgovor je lak: velikosrbi obraza ni poštenja nemaju, oni su, kako bi to rekao crnogorski mafijaš Đukanović, pragmatici, a ja kažem: oni su tvorci čitavog regionalnog pakla, oni i niko drugi, a ti drugi su često griješili pokušavajući da se zaštite od velikosrpskog zla, a to zlo neviđeni pakao je donijelo i samom srpskom narodu koji još nije postao svjestan zla koje mu donijelo lažirano i lažno veličanje Srpstva i sakrivanje, svim neljudskim sredstvima, onog očioglednog petvjekovnog srpskog ropstva, ali i njegovog bezočnog pretakanja u velikosrpstvo. Što je, na primjer, jedan Erdeljanović kad “piše” o Crnoj Gori, ali i o drugima? Lažov kao i Vuk Karadžić! Odgovorite na pitanje: da li su na onim teritorijama koje je „vidio“ velikosrbin Vuk Karadžić živjeli samo Srbi, odnosno, kako bi, prikrivajući očigledni genocid kojim je komandovao, i sam Milošević za te teritorije pitao: da li su ti prostori ETNIČKI ČISTI? AKO NIJESU UDRITE! OČISTITE!Prevedeno: uradite GENOCID, sve što srpsko nije, POBIJTE!
      E sad shvatite četništvo kao oružanu silu velikosrpstva i sjetite se njegovih zločinačkih genocidnih zahvata, a sve po planu velikosrpstva! Zar vam sve nije jasno? Meni jeste, a vi kako gođ hoćete, samo s ponosom kažem: ako glumite da vam nije jasno, vi ste najobičniji velikosrpski lažov, samo to, i ništa drugo!
      A đe je igrao glavnu ulogu velikosrpski projekat Vuka Karadžića, pa onaj Ilije Garašanina, pa onaj Nikole Pašića i kralja Aleksandra, i još mnogih drugih? Odigrao je glavnu nulogu u stvaranju monstruoznog četničkog programa kojeg je napisao Stevan Moljević i to, bez obzira što je bio Banjalučanin, napisao je čuveni četnički program i nazvao ga, nego kako, „Homogena Srbija“ i to po sred Nikšića 1941-e godine!
      Svi ciljevi četnika tačno su određeni u ovom projektu! A da znate, Stevan Moljević (1887. – 1967.), bijaše advokat, pa predsjednik Srpskog kulturnog kluba, teške velikosrpske organizacije koja je stolovala u Beogradu, a Moljevićev je ogranak bio u Banja Luci, pa je bio i član Samostalne demokratske stranke Svetozara Pribićevića, velikosrpske nego kako, a 1941.g. sklonio se u Crnu Goru. Tu je postao član Nacionalnog glavnog odbora četnika, potom potpredsjednikom i napokon predsjednikom izvršnog odbora te organizacije. Na početku 1943. Draža Mihailović će mu povjeriti političku urpavu četničkog pokreta i uzeti ga za političkog savjetnika mjesto isto tako teškog velikosrbina Dragiše Vasića.
      Moljević je zajedno s generalom Mihailovićem 1944. organizovao i četnički kongres u selu Ba. Zaključci tog kongresa skoro da su identični tekstu „Homogena Srbija“ kojim se je, skriveno, ali vidljivo po postupcima, rukovodio i zlikovac Slobodan MIlošević, ruku pod ruku sa Milom Đukanovićem, Momirom Bulatovićem, Svetozarom Marovićem i Brankom Kostićem!
      A sada, evo vam nekoliko citata iz „Homogene Srbije“. Naravno, iza četničkog pokreta i projekta ne stoji ništa drugo nego teško i sramotno falsifikovanje istorijske istine i teška zloupotreba Karadžićevog kosovskog mita, evo:
      „Stoga se Srbima danas nameće kao prva i osnovna dužnost: da stvore i organizuju homogenu Srbiju koja ima da obuhvati celo etničko područje na kome Srbi žive…“
      …………………………..
      „Preseljavanje i izmena žiteljstva, naročito Hrvata sa srpskog i Srba sa hrvatskog, jedini je put da se izvrši razgraničenje područja…“
      …………………………………….
      „Na istoku i jugoistoku (Srbija i Južna Srbija) srpske su granice obeležene ishodom ratova za oslobodjenje,(misli se na balkanske i Prvi svjetski. S.P.) a njih valja samo pojačati Vidinom i Ćustendilom….“
      ……………………………………….
      „Na jugu (Crna Gora i Hercegovina) valja da u jugozapadnu srpsku oblast uđu pored teritorije Zetske banovine:
      a) Sva istočna Hercegovina(…) Mostar grad, Bijelo Polje, Blagaj i Žitomislići, srez stolački ceo(…)Ploče i južno od Ploča te Dubrovnik kome bi se imao dati poseban status
      b) severni deo Albanije, ukoliko Albanija ne bi dobila autonomiju…“
      ……………………………………………………
      „Za ovu zapadnu srpsku oblast (…) valjalo bi obezbediti Zadar sa okolinom i otoke koji su pred njim…“
      …………………………….
      „Severnoj srpskoj oblasti valja dati, uz teritoriju Dunavske banovine, oduzete joj srpske srezove Vukovar, Šid i Ilok(…) i opštine Vinkovci, Laze,Mirkovci, i Novi Jankovci; srez i grad Osijek ceo…Ovoj oblasti valja obezbediti Baranju s Pečujom i istočni Banat s Temišvarom i Rešicama…
      …………………………………..
      Središnjoj srpskoj oblasti – Drinskoj banovini – imaju se povratiti oteti joj bosanski srezovi: Brčko, Travnik i Fojnica…“
      ………………………
      Dalmacija koja bi obuhvatala Jadransku obalu od Ploča pa do ispod Šibenika, te od bosanskohercegovačkih srezova: Prozor, Ljubuški,Duvno; zapadne delove mostarskog i livanjskog sreza, te delove kninskog, i šibeničkog sreza na severu, ima da udje u sastav Srbije…“
      ………………………
      „…a ispraviće se samo ako Srbi odmah po vaskrsu Jugoslavije, već u prvom času, i bez ičijeg pitanja, stvore humogenu Srbiju u granicama kako su sad napred označene, pa tek onda, sa te osnove , kao svršenog čina, pristupe uredjenju svih pitanja sa Hrvatima i Slovencima…(…) I tek kad se to stanje sredi, kad se svi srpski krajevi povežu u jednu humogenu Srbiju kad se sažive, onda bi se moglo pomišljati na uže zbliženje sa Bugarima…“
      …………………
      „NAŠ PUT
      Vodi nas stopama kosovskih vitezova,
      Pošli smo da stvorimo Srbiju,
      ………………………………………………………….
      To je put koji nam je pokazao naš mladi Kralj,
      To je put kojim nas vodi naš Draža Vojvoda.“
      Vjerujem da je sad jasnije kojim se putem kretao Slobodan Milošević sa svojim crnogorskim slugama i saveznicima, i kojim putem i dandanas ide Amfilohije, a Djukanović ga podupire, i obratno, to je put kojim se mame crnogorski Srbi, koji su najvećem broju potpuno nesvjesni o kakvoj se prevari radi!
      To je „put“ o kojem najveći broj Crnogoraca pojma nema i uporno navija za crnogorsku Mafiju, ali to je i „put“ o kojem Gojko Perović i njegov idol i učitelj velikosrpstva Amfilohije sve zna, to je Gojko, ništa drugo nego podli velikosrpski kurir u novonastalim okolnostima!




      Slavko [email protected] http://slavkoperovic.wordpress.com/
      Last edited by Ragib Cena; 12.07.2011., 08:40.
      Bošnjaci nemaju neprijatelja - oni imaju sami sebe i što vrijeme više odmiče oni sami sebi postaju sve više nesavladiv neprijatelj i - to je dovoljno za uništenje!

      Comment


      • #4
        E moj Ragibe :

        U Crnoj Gori najviše stanovnika govori srpski

        Beta - 12.07.2011 11:01
        PODGORICA - Na nedavnom popisu stanovništva Crne Gore, 44,98 odsto izjasnilo se da su Crnogorci, a 27,73 odsto da su Srbi, saopštio je danas u Podgorici državni zavod za statistiku "Monstat".
        S druge strane, 42,88 odsto stanovnika izjasnilo se da govori srpskim jezikom, dok 36,97 odsto govori crnogorskim, pokazuju prvi konačni rezultati popisa.
        Prema tim podacima, u Crnoj Gori živi 8,65 odsto Bošnjaka i 3,31 odsto Muslimana.
        Pravoslavne vjere je 72 odsto stanovništva.
        ..da bi izbrisalo 20 godina sirenja mrznje,potrebno je 40 godina sirenja pomirenja...a kod nas jos traje ovaj prvi proces...

        Comment


        • #5
          Originally posted by idu dani View Post
          E moj Ragibe :

          U Crnoj Gori najviše stanovnika govori srpski

          Beta - 12.07.2011 11:01
          PODGORICA - Na nedavnom popisu stanovništva Crne Gore, 44,98 odsto izjasnilo se da su Crnogorci, a 27,73 odsto da su Srbi, saopštio je danas u Podgorici državni zavod za statistiku "Monstat".
          S druge strane, 42,88 odsto stanovnika izjasnilo se da govori srpskim jezikom, dok 36,97 odsto govori crnogorskim, pokazuju prvi konačni rezultati popisa.
          Prema tim podacima, u Crnoj Gori živi 8,65 odsto Bošnjaka i 3,31 odsto Muslimana.
          Pravoslavne vjere je 72 odsto stanovništva.
          Malo je to,ako nije barem 60 %.Na popisu iz 2003. Srba je bilo 32 %,a sad gotovo 28 %.I još uvijek nemaju svoju Republiku Srpsku. Žalosno!
          Bošnjaci nemaju neprijatelja - oni imaju sami sebe i što vrijeme više odmiče oni sami sebi postaju sve više nesavladiv neprijatelj i - to je dovoljno za uništenje!

          Comment


          • #6
            Reakcije povodom teksta o '' Kosovskom zavjetu'' :

            Na ovaj tekst reagujem zbog više razloga, a najvažniji je taj da su narodi, koji drže do istorijske istine, odavno već raskrstili sa svojim mitovima demitologizirajući ih, svodeći ih onamo đe im i jeste mjesto: na istorijsku ravan. Umjesto mitskim maštama i izmišljanjima, ozbiljni narodi, baš kao i ozbiljni ljudi, svoju vjeru poklanjaju istini, a mitove cijene samo kao izraz jedne, same po sebi, nejasne i mutne svijesti koja se, samo površno i ovlaš, koristi poluistinom kako bi čistu istinu zamijenila izmišljanjima bogova, ljudi i događaja. Naravno, mitovi su nezaobilazan dio brojnih civilizacija i ljudske i istorije, najčešće se uzdignu do neslućenih visina do kojih može doprijeti samo umjetnost, ali činjenica da nekakav mit pominje nekakvog Marka Markovića nikako ne znači da je taj Marko Marković zaista postojao. Kada se to tiče kosovskog mita stvari stoje potpuno i tragično drugačije. Poraz Srba u Kosovskom boju na Vidov dan 1389.-e je, pod određenim uticajima, postao povod za stvaranje kosovskog mita i veličanja ubistva sultana Murata izvršenog, navodno, od strane Miloša Obilića.
            Narodni srpski pjevači su boj opjevali genijalno, ali istovremeno i na taj način da se, ispod brojnih stihova, mnogi likovi potpuno izmišljenih kosovskih junaka, doživljavaju kao istorijski istiniti i stvarni, mada nikad nijesu postojali. Na primjer, Miloš Obilić istorijski nije postojao, on je izmišljen lik srpskog junaka koji, navodno, ubija sultana Murata. A istina je sasavim drugačija: sulatana Murata je ubio niko drugi nego rođeni sin Bajazit kako bi se domogao prijestola i zvanja sultana. Nije onda čudo, nego stvarnost koja odražava istinu, da sami srpski dokumenti, nastali odmah poslije bitke, ali i u narednim decenijama, uopšte ne pominju Miloša Obilića, kao što je istina da se Miloš Obilić, ni prije bitke, ni u jednom jedinom srpskom dokumentu ne pominje niti se vezuje za bilo koji kraj ondašnje Raške. Na primjer, tog srpskog viteza ne pominje ni „Pećki ljetopis“ nastao 1405.-e godine! Tek će ga, četrdeset godina nakon bitke(!) pomenuti Konstantin Filozof, ne pominjući mu ime! Ali sve do osamnaestog vijeka ni jedan jedini srpski dokument neće tretirati viteza Obilića koji je ubio Murata! Tek će se u poznatom Verković-Ostojićevom ljetopisu iz osamnaestog vijeka, Miloš Obilić pomenuti kao zet kneza Lazara, što je čita istorijska laž! Zar, da je to istina, ne bi ostalo svjedočenje o takvom Milošu Obiliću, kneževom zetu, u nekom od brojnih srpskih dokumenata iz vremena njegovog navodnog života? Bi, i te kako, ali ga nema! Zašto? Odgovor je jedan i jedini: Miloš Obilić nije postojao, ta činjenica gola je istorijska istina.
            Obilić je u epske pjesme stigao zahvaljujući radu Bajazitove službe u samoj Turskoj, prije svega u Istanbulu, jer, naravno, trebalo je prikriti čin zločinačkog ubistva sopstvenog oca sultana Murata.Pazite, iz šesnaestog i sedamnaestog vijeka niđe ne postoji ni jedan jedini srpski dokument u kojem se pominju Miloš Obilić i njegov podvig! Zašto je to tako, odgovor je već dat. Nije postojao Obilić, ali nije postojao ni Jug Bogdan sa devetoricom svojih sinova, nije postojao ni Pavle Orlović, mada moje Cuce tvrde da su od njega nastali što je tek još jedan od brojnih velikosrpskih falsifikata, nije postojao ni Srđa Zlopogleđa ni mnogi drugi čija imena figuriraju u pjesmama, istorijska nauka je to nepostojanje dokazala, ali, osim u genijalnim narodnim pjesmama, oni postoje i u genijalnim skulpturama Ivana Meštrovića, onima koje su trebale biti izložene u isto tako genijalnom Meštrovićevom monumentalnom hramu posvećenom Kosovskoj bitci i njenim stvarnim junacima. Na tragediju, zbog velikosrpskih prepreka, ovaj monumentalni Meštrovićev hram nikad nije realizovan što je ogromna i, prije svega, srpska tragedija, ali…znamo kako to sa velikosrpstvom već ide!
            Kod Gojka Perovića nećete naći ni riječ o istorijskoj istini da je, nakon Kosovske bitke, rođeni sin kneza Lazara Stefan postao značajni turski vazal i da je u svojstvu turskog vazala, rame uz rame za Bajazitom, uništiteljem njegove domovine, učestvovao na strani Turaka u bitkama: na Rovinama 1395., Nikopolju 1398., u Bosni 1399.-e, sve protiv HRIŠĆANA, i Angori 1402.-e godine protiv Mongola. Nećete naći ni riječ o istini da je Lazareva šćerka Olivera postala jedna od žena u Bajazitovom haremu! Nećete naći ni riječi objašnjenja kako se usudila Srpska pravoslavna crkva da jednog turskog vazala Stefana proglasi svecem, ali ni riječi o tome kako je moguće da su svi Nemanjići proglašeni svecima Srpske pravoslavne crkve, i zašto?
            U Perovićevom tekstu, takođe, nema ni riječi ni o Svetom Vidu kao danu Kosovske bitke. Nema ni riječi o tome da se taj dan, dan tog sveca, ne pominje ama ni u jednom srpskom kalendaru iz osamnaestog vijeka, a o ranijem periodu da i ne govorimo. Ne pominje se ni u srpskim patriotskim alamanasima u prvoj polovini devetnaestog vijeka! Čak ga neće pomenuti ni Dostej Obradović koji nerijetko pominje kneza Lazara. Vidovdan će ući tek 1815.-e(!) u „Narodnu srpsku pjesnaricu“ Vuka Karadžića, inače velikog promicatelja asimilatorske i agresivne velikosprske politike koja se, u potonjem ratu, ne po prvi put, krvavo slomila o vrat čitavom regionu, zločinačkom ratu čiji je veliki promicatelj bila i Srpska pravoslavna crkva, najveći saveznik Slobodana Miloševića i mafijaškog crnogorskog rukovodstva!
            Reći ću vam odakle Sveti Vid i Vidovdan.
            Sveti Vid je bio glavni bog sjeveroistočnih Slovena, ali je bio prisutan i u narodnim običajima Srba. Vrhovni bog ovih Slovena zvao se Svetovid, što je podrazumijevalo da je on bog svjetlosti, bog znanja, ali on je bio i ratnik, imao je i konja bijelca. Naravno, hrišćanska crkva se nemilosrdno obračunavala sa paganskim bogovima i paganskim vjerovanjima. Pagani su ubijani, spaljivani, progonjeni, nasilno pokrštavani. Na primjer, jedan od najvećih genocida( o kojem se, naravno, ćuti, krije se kao onaj američki nad Indijancima) počinjen prema sopstvenom narodu učinio je Nemanja kada se na nož i na krv obračunao sa bogumilima brišući ih jezivim zločinom sa lica zemlje. A oni ne bijahu pagani, nego hrišćani, ali drugačijeg, poštenog kova, što ni katoličkoj, a ni pravoslavnim crkvama nije odgovaralo. U obračunima sa slovenskim paganima hrišćanska crkva je zamijenila paganskog boga Svetovida, odnosno Vida, sa Svetim Vitom, hrišćanskim mučenikom rođenim na Siciliji 304.-e, ali je tada hrišćane progonio Dioklecijan, pa će i Sveti Vito završiti svoj život mučeničkom smrću u ogromnom kazanu punom vrelog ulja! Njegov kult počeće da se širi trista godina kasnije, a njegovu posmrtnu ruku će dobiti češki vojvoda Vjenceslav, donijeti je u Prag i sagraditi crkvu njemu u počast, a na temeljima te crkve, nešto kasnije, biće sagrađena veličanstvena katedrala Svetog Vita na praškim Hračanima, katedrala koja se smatra jednom od najljepših u katoličkom svijetu! Inače, većina kultnih slovenskih vidovdanskih običaja potiče od pamtivijeka, pa je to tako i kod Srba, ali Gojko Perović ne daje odgovor na logično pitanje: kako je moguće da Srpska pravoslavna crkva svecem proglašava jednog paganskog boga? I činjenica je da je Sveti Vid, inače odavno zaboravljen, ponovo uskrsao tek u deseteračkim srpskim pjesmama osamnaestog vijeka!
            Pored ostalog Gojko Perović govori tešku neistinu kada kaže da se Kosovska bitka, na dan Svetog Vida, u Crnoj Gori slavila vjekovima, što je čista laž. Kosovski će mit u Crnoj Gori početi da se respektuje, ali ne nikako da se slavi, tek nakon pojave „Gorskog vijenca“ čija se osnovna nit nalazi ne samo u istrazi poturica o kojoj pjeva Njegoš, a koja je kod Njegoša tek pjesnička metafora, jer nikakve istrage poturica u Crnoj Gori nije bilo, nema o njoj ni jednog jedinog dokumenta niti je bilo kada nađen, ali je tamo još jedna ogromna, i po Crnogorce tragična metafora da su Crnogorci, ada kako nego kao Srbi, došli u Crnu Goru nakon kosovskog poraza! Ova laž plasirana je kao kamen temeljac velikopsrpske propagande u Crnoj Gori, propagande koja je buknula tek nakon pojave tajnog programa srpske politike poznatog pod imenom „Načertanije“(godina 1847.) Ilije Garašanina, programa sa kojim će sama srpska javnost biti upoznata tek 1905.-e! Uz ovaj falsifikat valja pridodati i onaj sramni falsifikat kako je poznata crnogorska kapa nastala tek nakon kosovskog poraza, kako je crni obod crnogorske kape simbol tuge za izgubljenom Kosovskom bitkom, dok je crveni dio crnogorske kape poraženo Srpstvo, a onaj njen dio, zaštićen zlatnim polukrugovima, slobodno je Srpstvo u Crnoj Gori! Užasna laž! Crnogosrka kapa je, u osnovi, tipična mediteranska kapa sa svojim malim specifičnostima, ali ona ima veze sa Kosovom koliko mi sa Marsom, ali, velikosrpska propaganda je užasna stvar i slomila je mnoge u Crnoj Gori. Međutim, narod koji bježi od istine, proklet je. Dokazuju to današnje sudbine i Srba i Crnogoraca kao naroda, u to nema sumnje!Inače, preci Crnogoraca nijesu došli sa Kosova, nego su došli iz Polablja koje je naša pradomovina, došli su u prvom talasu slovenskog naseljavanja teritorije današnje Crne Gore!
            Genijalni Njegošev spjev namjerno je iskrivljavan velikosrpski propagandno u još jednom smislu. Njegoš je do neba uzdigao nepostojećeg Miloša Obilića, to je jedna od najvećih oda napisanih Srpstvu. Ali, Srpstvo u Crnoj Gori nikad nije bilo nacionalni osjećaj, ono je bilo jednačica za pravoslavlje, jer, podsjećam, majka Crnogorske pravoslavne crkve, autokefalne naravno, Srpska je pravoslavna crkva koja je došla na dukljanske prostore zajedno sa Nemanjinom okupacijom i razaranjem Duklje, prve crnogorske i to sjajne države, ali je, odmah početkom sedamnaestog vijeka, Crnogorska pravoslavna crkva postala autokefalna, dok je srpska patrijaršija, odmah poslije kosovskog sloma, postala dio turskog feudalnog imperijalnog carstva, porobljena crkva čije je patrijarhe postavljao niko drugi do turski sultan svojim beratom, a osnovni zadatak tih patrijarha bio je da srpsku raju drže u pokornosti i da pomažu uzimanje harača od nje, to je suva istina, sve dugo su laži! Majka Srpske pravoslavne crkve je Vaseljenska patrijaršija, ali niko, osim ludaka ili gada neće, zbog te neosporne činjence tvrditi kako su današnji Srbi zapravo Grci! Ali, zbog Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, velikosrbi proglašavaju Crnogorce Srbima!
            Nije istinita tvrdnja Gojka Perovića da se Crna Gora oslobađala od Turske pod uticajem kosovskog mita. Istina je suprotna. Crna Gora se oslabađala neviđenim junaštvom svojih sinova i kćeri predvođenih genijalnim crnogorskim mitropolitima, a u završnici, svjetovnim vladarima kakvi su bili knjaz Danilo i knjaz, odnosno kralj Nikola. Nije lik Obilića od Crnogoraca pravio heroje,oni su imali svog Obilića Nikca od Rovina, nego su crnogorski heroji pronosili mitsku slavu nepostojećeg Obilića. Da su, siromasi, mogli ikako naslutiti da će se taj mit upotrebljavati za uništenje, asimilaciju, brisanje, kulturocid, državni nestanak, ubijanje crnogorske države, njene Crkve i njene veličanstvene dinastije Petrović-Njegoš, ubijanje crnogorske nacije, nikada to ne bi radili. Velikosprstvo je propagiralo kako su Crnogorci i Srbi jedan narod, što je fundamentalna laž koja nije mogla biti prozreta kod Crnogoraca, jer je drskost, ali i dubina takve laži skoro neuporediva sa hiljadama drugih laži poznatih i raskrinkanih u evropskoj istoriji. Da su mogli i pretpostaviti da će njihov veliki kralj Nikola biti proglašen izdajnikom Srpstva i separatistom, da su mogli pretpostaviti da srpski pukovnik Petar Pešić, načelnik đeneralštaba slavne crnogorske vojske u Prvom svjetskom ratu, a sve po planu i komandi kralja Aleksandra i Nikole Pašića, nakon što je crnogorska vojska nevjerovatnom hrabrošću pružila odstupnicu povlačenju, tačnije rečeno bježaniji srpske vojske krajem 1915,-e, da su mogli shvatiti da ih Pešić izdaje, Crnu Goru i njenu vojsku kojom komanduje kao njen najviši zapovjednik, i izlaže austrougarskom okupatoru definitivnom uništenju i sam crnogorski narod, nikad oni ne bi tako časno i hrabro ginuli, a k tome treba podvući da se izdaja crnogorske vojske desila u onim vremenima kada je bilo prihvaćeno, rasprostranjeno, i tada realno mišljenje, da Njemci i Austrougari pobjeđuju rat, što zločinu veukosrpske izdaje Crne Gore daje najdublje monstruozne karakteristike! Znači, poruka Beograda je bila – rat se gubi, ali neka Crna Gora bude zbrisana! Kažem, da su sve ovo znali i tome još mogli dodati činjenicu da je čuvena Mojkovačka bitka, sa vojničkog i političkog aspekta bila potpuno nepotrebna, suludna, jer se srpska vojska već bila povukla, ali je bitka na Mojkovcu bila završni dio izdajničkog Pešićevog plana sprovedenog zajedno sa izdajnikom crnogorskim serdarom Jankom Vukotićem, kao bitka koja treba da rasturi crnogorsku vojsku i spriječi njeno povlačenje sa svojim kraljem, nema, dakle, toga Crnogorca ili Srbina crnogorskog koji bi dao svoj život štiteći srpsku vosku, kralaj, regenta i premijera i to u nekoliko sjajnih bitaka pod sjajnim krstašem crnogorskim, bitaka koje spasiše one koji Crnu Goru ubiše 1918.-e!
            Gojko Perović kaže kako crkva slavi kneza Lazara i Kosovsku bitku, i neka slavi, ali zašto bi Crna Gora slavila tuđi tragični poraz? Kako i ko normalan može i treba slaviti poraz? Zašto Srpska pravoslavna crkva ne slavi ondašnji crnogorski spas srpske vojske, spašavanje srpskog kralja Petra, i sina mu Aleksandra, i srpskog premijera Pašića, spas darovan im krvlju junaka veličanstvene crnogorske vojske? Đe su u Srbiji, u Beogradu, spomenici zahvalnosti Crnoj Gori i njenoj vojsci? Nema ih! Zašto? Odgovor je samo jedan: i prvi pogled na događaje tih godina, a spomenici bi doprinijeli takvom pogledu, otkriva monstruoznu velikosrpsku izdaju države saveznice Crne Gore i njeno ubijanje izvršeno nelegalnom, nelegitimnom, protivustavnom i protivpravnom Velikom narodnom skupštinom u Podgorici održanoj u uslovima totalne srpske okupacije! Đe je rezolucija današnjeg srpskog parlamenta u kojoj bi stajalo da je tadašnja srpska vlast sramotno izdala i osamnaeste uništila Crnu Goru? Zašto se i dandanas kriju ti sramotni događaji? Zbog sramote? Ama kakvi! Kriju se zbog golih velikosrpskih interesa! Što zna o ovome Gojko Perović? Ne znam, li znam da mu je tekst sramotan. I znam da Gojko Perović u Boga ne vjeruje, to njegov tekst dokazuje, nego vjeruje u velikosrpske falsifikate i smišljane i fabrikovane laži i vjeruje u one koji su ih pravili, fabrikovali, odnosno i dandanas ih prave i fabrikuju! A laž Gojka Perovića je njegovo falsifikovanje kako se pisani trag Njegoša i Svetog Petra Cetinsjkog (o zamislite ovo da neko napiše), ne bi mogao ni zamisliti bez Kosovskog boja, Lazara i Miloša Obilića! Ovo je drskost laži neviđenih razmjera, ravna onoj zločinačkoj izdaji Petrovoj, Aleksandrovoj i Pašićevoj godine osamnaeste! A ja tvrdim istinu: da Kosovski boj, bez Njegoša, nikad ne bi dobio veličanstveni oreol koji je dobio! A Njegoš to nije pisao kao Srbin, jer ni on ni Petar Srbi bili nijesu, nego kao Crnogorac i mitropolit Crnogorske autokefalne crkve! Kao genije koji je sanjao o oslobođenju svih pokorenih bratskih naroda ma koje vjere bili, pravoslavne ili katoličke, a među njima su bili i porobljeni Srbi. Svojim pisanjem on je Srbima dograđivao nacionalnu svijest i budio želju za Slobodom koja se mogla ostvariti samo bojevima, a ne nikako petstogodišnjim robovanjem Turcima! Ovo su nepobitne istine, nepobitne činjenice, sve ostalo je teška magla velikosrpska! Nije Obilića medalja nastala zbog toga što je Njegoš bio Srbin, a ni cetinjska Obilića poljana, niti divne priče o Srbima kao bratskom narodu, nego kao logičan politički čin kojim se hrabrila pokorena Srbija da krene u pobjedonosni i oslobodilački boj i bojeve junačke. Svo to pomaganje Srbije i pružanje joj srca i bratske ruke crnogorske završilo se uništenjem Crne Gore od strane srpskih vlasti osamnaeste i njenih tadašnjih špijuna i izdajnika u Crnoj Gori!
            Slavko [email protected] http://slavkoperovic.wordpress.com/
            Bošnjaci nemaju neprijatelja - oni imaju sami sebe i što vrijeme više odmiče oni sami sebi postaju sve više nesavladiv neprijatelj i - to je dovoljno za uništenje!

            Comment


            • #7
              Bošnjaci nemaju neprijatelja - oni imaju sami sebe i što vrijeme više odmiče oni sami sebi postaju sve više nesavladiv neprijatelj i - to je dovoljno za uništenje!

              Comment


              • #8
                Bošnjaci nemaju neprijatelja - oni imaju sami sebe i što vrijeme više odmiče oni sami sebi postaju sve više nesavladiv neprijatelj i - to je dovoljno za uništenje!

                Comment


                • #9
                  Originally posted by ragib cena View Post
                  Da od 1918 godine do 1929 godine crnogorci kao nacija su bili nestali i postali Srbija...tadasnje crnogorske vojne formacije "komite" ubijali su na svakom koraku...Ljude koji su branili CG od okupacije Srbije...u skupstini u Beogradu za vrijeme Kraljevine SHS javno je o tome govorio i hrvatski poslanik Radic...da se cini zlocin nad crnogorcima i da to treba zaustaviti...Nego CG je tek nedavno postala samostalna svoja na svom...i bice sve vise istine iznesene na vidjelo iz historije CG...
                  Crna Gora ima identicnu situaciju kao i BiH od 1918 godine u sastavu obadvije Juge...
                  "Vi Rimljani ste sami krivi jer ste poslali vukove da čuvaju vaša stada a ne pastire."

                  Comment


                  • #10
                    Originally posted by baton View Post
                    Da od 1918 godine do 1929 godine crnogorci kao nacija su bili nestali i postali Srbija...tadasnje crnogorske vojne formacije "komite" ubijali su na svakom koraku...Ljude koji su branili CG od okupacije Srbije...u skupstini u Beogradu za vrijeme Kraljevine SHS javno je o tome govorio i hrvatski poslanik Radic...da se cini zlocin nad crnogorcima i da to treba zaustaviti...Nego CG je tek nedavno postala samostalna svoja na svom...i bice sve vise istine iznesene na vidjelo iz historije CG...
                    Crna Gora ima identicnu situaciju kao i BiH od 1918 godine u sastavu obadvije Juge...

                    Preporuka je da malo proučiš ono o čemu pišeš , inače ispadaš smiješan ...

                    Komite nisu bile crnogorske vojne formacije !!! Bilo ih je i u Makedoniji ,najviše u Srbiji, manje više gdje god je bilo Turaka . Kao i u Srbiji nakon prvog svjetskog rata to su bili odmetnici , drumski razbojnici , pljačkaši ... Bili su veom popularni u narodu koji ih je i skrivao ... Moja pokojna baba je kao klinka dobila veliki dukat od jednog od najpoznatijih komita u njenom kraju , jer su njega i kolegu dugo skrivali
                    Poznati po disciplini , hrabrosti i dobroj organizaciji ... Komite su bile preteče četnika ...

                    Comment


                    • #11
                      Originally posted by sideshow bob View Post
                      Preporuka je da malo proučiš ono o čemu pišeš , inače ispadaš smiješan ...

                      Komite nisu bile crnogorske vojne formacije !!! Bilo ih je i u Makedoniji ,najviše u Srbiji, manje više gdje god je bilo Turaka . Kao i u Srbiji nakon prvog svjetskog rata to su bili odmetnici , drumski razbojnici , pljačkaši ... Bili su veom popularni u narodu koji ih je i skrivao ... Moja pokojna baba je kao klinka dobila veliki dukat od jednog od najpoznatijih komita u njenom kraju , jer su njega i kolegu dugo skrivali
                      Poznati po disciplini , hrabrosti i dobroj organizaciji ... Komite su bile preteče četnika ...
                      Pricamo o crnogorskim komitama...evo imas ovde na ovoj stranici dosta pomova koje mozes naci o
                      crnogorskim komitama...A sta ja znam sta ti je bila baba i koga je skrivala..da nema porijekla u CG..
                      http://hr.wikipedia.org/wiki/Crnogorski_komiti
                      Znaci ako se potrudis sa ove stranice mozes mnaci informacija o crnogorskim komitama..a nije
                      smijesno to je zalosno...sta su radili komitama u CG od 1918 do 1929 godine...
                      "Vi Rimljani ste sami krivi jer ste poslali vukove da čuvaju vaša stada a ne pastire."

                      Comment


                      • #12
                        Originally posted by baton View Post
                        Pricamo o crnogorskim komitama...evo imas ovde na ovoj stranici dosta pomova koje mozes naci o
                        crnogorskim komitama...A sta ja znam sta ti je bila baba i koga je skrivala..da nema porijekla u CG..
                        http://hr.wikipedia.org/wiki/Crnogorski_komiti
                        Znaci ako se potrudis sa ove stranice mozes mnaci informacija o crnogorskim komitama..a nije
                        smijesno to je zalosno...sta su radili komitama u CG od 1918 do 1929 godine...
                        Ne vjeruj svemu što pročitaš , pogotovo na wikipediji ...

                        Comment


                        • #13
                          Originally posted by sideshow bob View Post
                          Ne vjeruj svemu što pročitaš , pogotovo na wikipediji ...
                          Zato sam ti rekao da na toj stranici imas dosta spomenuti dogadjaja i licnosti koje ukazuju na ustanak crnogoraca u vremenu od 1918 do 1929 godine...al bitno je da svako formira svoj sud historijski
                          dogadjaja i zbivanja pa ako treba citajuci i vise historijski izvora o samom dogadjaju..evo ako oces
                          malo pogledaj i politicku stranku kao i niz dogadjaja prije i posle 2ww a ticu se borbe crnogoraca za
                          neovisnost njihove drzave Crne Gore kao i vracanja nacionalnog identiteta Crnogoraca...
                          http://www.montenegrina.net/pages/pa...19_n_adzic.htm
                          Naravno nije tekst ni jedan da se prihvati zdravo za gotovo i jedina istina il da mora striktno biti prihvacena kao jedina istina...to je osobna-licna stvar ko kako prihvata opis nekog dogadjaja...
                          "Vi Rimljani ste sami krivi jer ste poslali vukove da čuvaju vaša stada a ne pastire."

                          Comment


                          • #14
                            Iz Arhive

                            Bošnjaci nemaju neprijatelja - oni imaju sami sebe i što vrijeme više odmiče oni sami sebi postaju sve više nesavladiv neprijatelj i - to je dovoljno za uništenje!

                            Comment


                            • #15
                              Friško

                              Risto Sotona i go- go plesačice na ilindanskom saboru- http://www.vijesti.me/vijesti/amfilo...a-clanak-31610
                              Bošnjaci nemaju neprijatelja - oni imaju sami sebe i što vrijeme više odmiče oni sami sebi postaju sve više nesavladiv neprijatelj i - to je dovoljno za uništenje!

                              Comment

                              Working...
                              X